U Šibeniku je u tijeku adventski sajam. Po mnogočem sličan ostalima, a u jednome poseban. Nosi naziv Plastic-free, što odmah govori o njegovu karakteru i želji organizatora: Smanjit ćemo plastiku, izbaciti! I zato taj sajam može služiti kao metafora, kao poticaj. Neka svatko počne od svog dvorišta! Milijuni malih ekoloških koraka u svijetu, svakoga dana – to će biti velik korak, piše portal odgovorno.hr o šibenskom Adventu.
Među mnogim prelijepim adventskim sajmovima u Hrvatskoj 2016. jedan se razlikuje – onaj u Šibeniku, kažu.
Šibenski adventski sajam Adventura počeo je 9. prosinca paljenjem tisuća lampica u Perivoju Roberta Visijanija. No, ovogodišnje njegovo izdanje ima i posebnu, dodatnu dimenziju – ekološku; organizatori sajma odlučili su reći NE jednom dijelu plastike koja se masovno i redovito koristi na svakom sajmu. Adventura je prvi „plastic-free“ adventski sajam u Hrvatskoj i posve je lišen plastičnog jedaćeg pribora. Na sajmu možete jesti i piti te uživati u finoj božićnoj hrani i piću, a da ne zagađujete okoliš jer sve što se u ugostiteljstvu i prodaji tamo koristi je biorazgradivo. Riječ je o jednokratnim čašama, tanjurima i priboru za jelo.
„Želja nam je bila ekološkom osviještenosti božićno-novogodišnjeg programa još jednom potvrditi put Šibenika prema pametnim i ekološko održivim gradovima“, kažu iz ureda šibenskog gradonačelnika Željka Burića.
Očito, u gradu koji proslavlja 950 godina svoga postojanja ima dovoljno proaktivnosti, razbori i snage da se gleda naprijed. I poduzima nešto, ne čekajući da „i drugi počnu“.
Možda nećemo uspijeti promijeniti svijet, ali možemo sebe, kaže se. U ovom slučaju, međutim, mijenjanjem sebe, vlastitih navika i djelovanja, doista mijenjamo i svijet. Djelujemo odgovorno, ne prepuštamo prirodi da se muči s onim što za nama ostaje toliko obilno – otpadom, stoji u tekstu.
Ekološki način življenja zapravo znači svakodnevno promišljanje o vlastitom mogućem boljem djelovanju, novom zalaganju i doprinosu, nastojanje da smanjimo svoj ekološki trag na tijelu Zemlje.
Praksa na sajmu u Šibeniku malen je korak, ali ipak velik! Neka svatko učini isto, neka nešto „pomete u svom dvorištu“, već danas, ovaj i idući tjedan… Kad mine godina, smijemo reći – promijenili smo se i mijenjamo svijet!
Počinje od mene, od svakoga! Korak po korak – iskorak!
Možda netko potaknut šibenskom pričom, možda i ovim tekstom, počne s nekom novom praksom, ili je već i ispred nje. Ispred ili iza, nije najvažnije. Važno je sudjelovati, tako se pobjeđuje!
Podsjećanja radi, navest ćemo neke mogućnosti, kako bi to u našem konkretnom hrvatskom okružju, željom i odlukom vodstva tvrtki, ustanova i institucija… mogli izgledati ti mali koraci, na radost zemljana i Zemlje.
Liftovi u poslovnim zgradama i hotelima – koliko je mramora i željeza (dojma i ukrasa radi) u tim kabinama?! Hoće li naši projektanti i naručitelji, i oni poznati svjetski i naši hrvatski nešto poduzeti? Taj mali korak da kabina bude duplo lakša!
Ili, monografije i luksuzni katalozi. Povrh papira lijepi se mikronski tanka plastična zaštitna – folija (tzv. „sjajna“ ili „mat“ plastifikacija). Tko će ih uopće razdvojiti da bi započeo proces reciklaže? Ili tvrde korice knjiga. Vole ih naručivati uprave tvrtki, dužnosnici, nakladnici, gradski knjižničari, i možda pokoji čitatelj. A zna se da je ljepenka debljine dva milimetra kudikamo manje ekološka od običnog debljeg papira (tzv. meke korice, težine 300 grama/m²).
Neki dan izašao je novi pametni mobitel. Kineski, prodaje se u kutiji veličine 20x20x3 centimetra. Crna, masivna, kartonska kutija. Luksuzna, dojmljiva, ali izrazito neekološka! Koliko energije, transportnog i skladišnog prostora je već utrošilo njezino postojanje! Nakon povlačenja po kući i uredu, kutija će sigurno završiti u kontejneru.
Kolike su mogućnosti uprava gradova? Imaju bezbroj prilika za ekološko djelovanje, čini se. Ne bi li dio tzv. „prometnih stupića“ na ulicama mogao biti i niži i tanji. Mogao bi. Ovako, dojam je, rasipa se. Pitaju se ljudi – zašto se radi baš tako? Na račune sugrađana, i dodajmo – na račun Zemlje. Ili, biciklistuičke staze: zašto se cijele plohe obilježavaju slojem crvene plastike debljie 5 mm. Da pocrvenimo od stida. Sve bi bilo moguće obilježiti bojom, i to samo po vanjskim rubovima staze.
U našim domovima – slično. S krupnim automobilima, sve težim biciklima, masivnim predmetima, tucetima rasvjetnih tijela po prostorijama.. živimo neekološki život. Preobilje je svega što bi sutra moglo biti skromiije a ljepše, manje a veće, jednostavnije a funkcionalnije. Tako smo dosad živjeli a i sad. No, drugo je vrijeme za nama, a novo ispred.
Ostatak članka pročitajte OVDJE.
