Početkom 2021. godine Šibenik će započeti s postavljanjem mreže najsuvremenijeg sustava video-nadzora koji će činiti 230 nadzornih kamera postavljenih na 74 gradske lokacije. Čitav projekt ‘težak’ je 14 milijuna kuna, a sa mrežom kamera nadzirat će se javne površine i prometnice, ulice i trgovi, škole, vrtići i dječja igrališta te plaže i sportski objekti, tako da će Šibenik biti prvi hrvatski grad pod sustavnim video-nadzorom.
Nije sporno da će se time osigurati zaštita kulturnih vrijednosti i važnih javnih ustanova, te omogućiti efikasnija borba s kriminalitetom i povećati sigurnost građana, no nužno se nameće pitanje treba li video-sustav pored javnih institucija nadzirati i popularna okupljališta građana poput trgova i plaža.
– Apsolutno, jer tamo imate veliki dotok ljudi i povećana je mogućnost činjenja kaznenih djela – odgovor je Danijela Milete, dogradonačelnika Šibenika na to pitanje.
Zanima nas hoće li naposljetku prostor čovjekove privatnosti biti sveden isključivo na njegova četiri zida, s obzirom na to da je u današnje vrijeme čovjek pod elektroničkim nadzorom čim iskorači iz svog stana; dakle u liftu i predvorju zgrade, na ulici i trgu, banci i pošti, trgovini i radnom mjestu, i tako redom.
– Osim na svoju privatnost, čovjek ima pravo i na svoju sigurnost. Neće svaki kvadrat Šibenika biti pod nadzorom, već samo ona mjesta gdje je veliki protok građana – ističe Mileta.
Na upit je li provedena javna rasprava ili anketa među građanima Šibenika da se zna što žele da bude nadzirano radi zaštite, a što smatraju nepriličnim zadiranjem u njihov privatni prostor, Mileta odgovara protupitanjem.
– Zar je trebala biti? Svakodnevna komunikacija s građanima nas je uputila u tom smjeru. Građani su izabrali aktualnu gradsku vlast na izborima, a mi smo zajedno s PU Šibensko-kninskom ustanovili da je to potrebno. Uostalom, ne prođe tjedan kada se dogodi neki prekršaj ili vandalizam, da građani ne komentiraju i ne pitaju: ‘Gdje su vam kamere? Da ste postavili kamere do toga ne bi došlo’ – ističe Mileta.
Građani podijeljeni
No, što kažu građani o tome? Slažu li se da će Šibenik postati prvi hrvatski grad ispremrežen nadzornim kamerama? Ako je samorazumljivo da video-nadzorom treba zaštititi javne ustanove i kulturne vrijednosti, postavlja se pitanje jesu li baš neophodne kamere na mjestima javnih okupljanja, druženja i relaksacije građana? Ili je u vrijeme suvremene egzibicionističke kulture realityja i instagrama, u kojoj je vidjeti i biti viđen postalo preduvjet društvenog identiteta, čovjekova privatnost postala nevažna? Želi li nam suvremena mas-medijska i egzibicionistička kultura i na taj način sugerirati da je privatnost nešto zastarjelo i anakrono, kako bi nas pripremila za orwelovsku antiutopiju u kojoj će se prosječni pojedinac uistinu osjećati kao ‘Nitko & Ništa’ ako ga ‘Veliki brat’ ne bude patronski brižno gledao, pratio i nadzirao.
– Čovjekova privatnost narušava se već godinama. Odavno postoje pametni telefoni i tko god se malo više potrudi, može vas vrlo brzo pronaći i saznati sve o vama. Štoviše, zbog ružnih vremena, drago mi je da su dostupne kamere na mjestima poput banaka. Međutim, ne sviđa mi se što će kamere nadzirati mjesta javnih okupljanja građana, poput trgova na kojima volimo s društvom popiti kavu. Bez obzira na sve još uvijek vjerujem da imamo pravo na svoje male, svakodnevne društvene rituale u kojima nadzorne kamere nemaju što tražiti – kaže Tea J., 28-godišnja vizažistica iz Šibenika.
S druge strane, 54-godišnja Danica Š. podržava projekt nadzornih kamera. Tim više ako će, kaže, kamere pomoći da se brže pronađu i sankcioniraju prekršitelji. Što se tiče primjedbe da će video-sustav nadzirati i popularna javna okupljališta građana, Danica u tome ne vidi neki problem.
– Što zapravo znači narušavanje privatnosti? Ja neću intimne stvari raditi na ulici, nego u svoja četiri zida. Bitno mi je da se osjećam sigurnom kada izađem vani prošetati, a hoće li se netko baviti time koliko sam puta izašla u neki kafić, to mi je manje važno – kaže nam sugovornica napominjući da je danas previše vandalizma i neodgovornosti u ponašanju te se nada da će novi nadzorni sustav to popraviti.
Informatičar Paško S., pak, protivi se novom projektu gradske uprave.
– Apsolutno sam protiv uvođenja kamera, odnosno nadzornog sustava jer se time ugrožava anonimnost građana te se otvara prostor za zloporabu sustava. Postoji li i jedan posto šanse za tako nešto moramo biti sto posto sigurni da se takvo što ne dogodi – kazao nam je 36-godišnji Paško, dodajući kako je dobro upoznat s mogućnostima zloupotrebe modernih elektroničkih sustava, ali da je isto tako svjestan kako dobar dio građana u tom pogledu nije informiran, niti o tome razmišlja.
Još jedan sugrađanin, 60-godišnji Boris R., smatra kako uvođenje nadzornih kamera ima svojih dobrih i loših strana.
– Od trenutka kada smo počeli koristiti moderna sredstva komunikacije, poput smart-telefona, službe koje nas žele nadzirati mogu nas pratiti i dok spavamo. Dodaju li se tome i nadzorne kamere možemo slobodno reći da smo se dobrovoljno odrekli svoje privatnosti. No, koliko vidim, današnju mladost to uopće ne zabrinjava. Oni su se jednostavno suživjeli s tim i to je njihov život. Dobro je da možemo vidjeti ako nam je netko oštetio auto, ali nekad nije zgodno da te snime u društvu s nekim čije prijateljstvo bi najradije zadržao za sebe. No, u principu, sve je to već odavno uvedeno pa više ili manje kamera neće ništa bitno promijeniti u našem životu – zaključio je.
