Globalna pandemija koronavirusa, već sada se iz aktualnih posljedica to može predvidjeti, u mnogim je sferama promijenila način poslovanja, a s time i nužno povezan način života pa je radi zaštite od nekontroliranog širenja virusa veliki dio zaposlenika bio prisiljen nastaviti svoj rad od kuće.
Stoga smo provjerili što o takvom načinu poslovanja, kakav nam na sve ‘portale’ poput plime prodire u domove, misle naši sugrađani?
– Ne sviđa mi se rad od kuće. Uvjeti za rad nisu usporedivi s onima na radnom mjestu. Nedostaju mi društveni kontakti na koje sam navikla, kao što je svakodnevna komunikacija s kolegama. Polako me već hvata depresija od neplanirano produženog ‘kućnog rada’, tim više što poslodavcu moram biti dostupna tijekom cijelog dana, a nerijetko i vikendom ako treba. Da ne spominjem kako uz sve to, plaćam dodatne troškove za internet, struju i grijanje…”, kaže nam Lucijana B., 35-godišnja referentica prodaje, koja već duže vrijeme radi od kuće, zbog pojačanih mjera zaštite od koronavirusa.
Slično razmišlja i Jole H., 42-godišnji računalni operater, koji se teško navikava na novi ‘režim rada’ jer osjeća da ga on ne stimulira dovoljno i ne potiče njegovu kreativnost.
– Mogu slobodno kazati da mi rad od kuće i ne odgovara toliko, čisto zbog atmosfere. Ne mogu se toliko ‘ufurati’ u rad kao kad sam u radnom okruženju, jer drugačije je kad ste okruženi kolegama koji vas na neki način tjeraju naprijed. Kod kuće nemam takav osjećaj i manje sam kreativan – iskreno nam se povjerava Jole.
S druge strane, nisu rijetka ni podijeljena mišljenja, koja u ‘kućnoj radinosti’ ne vide samo negativne aspekte, već pokušavaju uravnoteženo prihvatiti dobitke i gubitke te se u skladu s time reorganizirati i prilagoditi novonastalim uvjetima.
– Prednosti rada od kuće su prvenstveno te što se ne izlažem dodatno virusu i što mi je pružena mogućnost da radim u miru i bez uredske napetosti. Međutim, na drugim planovima ovakvo mi je stanje pomalo i kontraproduktivno. Primjerice, ne dižem se ranije nego 5 minuta prije početka radnog vremena. Zatim, uz posao obavljam još par drugih stvari, kao što je spremanje ručka i čišćenje stana, jer je sve to svakodnevno oko mene i ‘gleda’ me. Nemam generalno mišljenje o tome jesam li pobornik ili protivnik rada od kuće. U konačnici sve ovisi o količini posla, ali ipak osjećam da mi je produktivnije biti fizički na poslu, jer je drugačija radna atmosfera pa u skladu s njome i ja drugačije pristupam radu – smatra Ema L., 38-godišnja savjetnica za nekretnine.
Ukratko, rezime našeg malog istraživanja mogao bi se sažeti u nekoliko zapažanja. Prvo, zaposlenicima koji rade od kuće na duže staze nesumnjivo nedostaju društveni kontakti koje ne mogu zamijeniti online druženja, bilo poslovna – bilo privatna. Drugo, nakon izvjesnog razdoblja prilagodbe sve propusnija granica između poslovne i privatne sfere počinje unositi nered u njihov život što naposljetku rezultira smanjenim zadovoljstvom, ali i manjkavim ostvarenjima na oba plana. Treće, takav način rada ukida jasnu granicu između radnog i slobodnog vremena. Isprva može izgledati ležerno raditi u fleksibilnom radnom režimu, no dugoročno takav rad stvara konfuziju, počinje iscrpljivati i kontraproduktivno djelovati na rad zaposlenika.
Gotovo dvije trećine Hrvata zadovoljno radom od kuće
U Hrvatskoj je do sada provedeno više anketnih ispitivanja koja su istraživala kako rad od kuće djeluje na učinkovitost, kreativnost i osobni osjećaj zadovoljstva takvim radom. Mišljenja ispitanika uglavnom su podijeljena. Otprilike polovica njih izjasnila se da od kuće ne radi jednako učinkovito kao na radnom mjestu, dok druga polovica ne vidi nikakvu razliku u pogledu učinkovitosti, između rada od kuće i rada u uredu. Što se pak tiče subjektivnog osjećaja, čak 66 posto ispitanika izjasnilo se da rad od kuće na njih djeluje pozitivno. Dok se po pitanju kreativnog poticaja čak 56 posto ispitanika izjasnilo da su prilikom rada od kuće podjednako kreativni kao i na svom radnom mjestu.
Ma što mislili o ‘radu od kuće’, slagali se s njime ili ne, on definitivno nije prolazni fenomen koji će proći zajedno s pandemijom korone. To je budućnost koja već kuca na naša vrata. Kako ćemo se nositi s njome ovisi o nizu činitelja, od ekonomskih preko komunikacijsko-tehnoloških do političkih, koji će se trebati što skorije uzajamno usuglasiti želimo li sa što manje tranzicijskih trauma zakoračiti u novu poslovnu eru.
Psihološka istraživanja potvrđuju da rad od kuće na dobar dio zaposlenika utječe psihološki negativno, potičući stanja otuđenosti i depresije, egzistencijalne tjeskobe i straha da će, ako se takvo stanje produži, naposljetku završiti kao ‘outsourcing’ kadar koji će za obavljanje posla biti angažiran samo povremeno i po potrebi.
I dok zagovornici rada od kuće navode niz pogodnosti za takav način poslovanja kao što su fleksibilno radno vrijeme, veća autonomija u radu, mogućnost paralelnog obavljanja više poslova, a time i dodatne zarade, kritičari upozoravaju na pogubne posljedice ovakvog rada na duže staze kao što su pojačano društveno otuđenje, koje je već sada na visokom stupnju u razvijenim industrijskim društvima, ekstenzivno radno vrijeme i s njime povezano već spomenuto gubljenje granica između poslovnog i privatnog, prenošenje poslovnih problema u obiteljsko okružje zbog čega naposljetku trpi i posao i obitelj… A to zacijelo nije ‘karijera iz snova’ o kakvoj sanja prosječni radnik u još uvijek poslovno konzervativnoj Hrvatskoj u kojoj je stabilan posao, redovna plaća, zajamčena otplata kredita i izgledna mirovina – conditio sine qua non – ili uvjet bez kojeg je poželjno poslovanje gotovo pa nezamislivo.
Tjeskobu dodatno pojačava i mišljenje svjetski afirmiranih poduzetnika poput Billa Gatesa, koji smatraju kako ovakvo stanje nije samo privremeno i kako će se ono nastaviti, štoviše razvijati i nakon što izađemo iz pandemijske krize. Neki od ključnih razloga koji idu u prilog toj tezi su sljedeći: poslovni sastanci na daljinu ili online postat će uobičajena praksa, shodno tome softveri koji će omogućiti ovakav način poslovanja dodatno će se poboljšati i ponuditi široku lepezu novih mogućnosti za online način rada, kompanije će međusobno dijeliti urede u kojima će se zaposlenici rotirati, ljudi će biti sve manje vezani uz stabilno prebivalište, povećat će se broj poslovnih nomada kojima će biti dovoljno računalo u koferu i dostupna kvalitetna internetska veza. Ne treba posebno napominjati kako će to utjecati na stabilnost obitelji koja je u suvremenom neoliberalnom društvu na Zapadu već duže vrijeme ozbiljno narušena. A tradicionalni društveni život i klasična druženja uz kavu i/ili vino malo po malo će biti zamijenjena ‘socijaliziranjem’ na društvenim mrežama i ‘intimiziranjem’ u ekskluzivnim online grupama.
