Više

    Roker u duši

    Šezdeset godina rada Duška Šarca: ‘Koliko sam ja za Mišu napravio, toliko je on za mene’

     

    Duško Šarac poznat je kao skladatelj nekih od najvećih hitova domaće glazbe, kao što su ‘Maslina je neobrana’ ili ‘Dalmacija u mom oku’. Ove godine slavi i osamdeseti rođendan i šezdesetu obljetnicu glazbenog djelovanja, a na Večerima dalmatinske šansone prva večer, 19. kolovoza, bit će posvećena njegovim skladbama.

    Na nekim se mjestima spominje da ste prvu pjesmu objaviti 1969., ali u službenim diskografijama stoji da vam je prvo na čemu ste radili album Miše Kovača iz 1972.

    Ja sam pisao i prije, samo nisam došao do diskografa. Prvu moju pjesmu snimio je Igor Polić, jedan naš pokojni Šibenčanin, koji je pjevao bel canto, operne i operetne arije. On me u stvari nagovorio. Moj prvi veći diskografski pokušaj, nazovimo ga uspjehom, bio je s Mišom. S njim sam krenuo u ozbiljniji posao i kasnije sam išao po inerciji nekakvoj. Čovjek ništa sam ne može. Moraš imati suradnike. Mora netko u tebe vjerovati i dati ti ruku. Moram priznati da mi je Mišo puno napravio. Koliko sam ja za njega napravio, toliko je on za mene. On me pogurao da bih ja kasnije mogao biti interesantan drugim pjevačima. To je normalni put, svatko je tako nekako počeo. Kad netko kaže ‘sam sam’, nema toga, sam ne možeš ništa.
    A zlatno doba diskografije je bilo kasnije, od 1975. do 1985. To je zlatno doba jugo diskografije, kad su se prodavale na stotine tisuća primjeraka. Sad, postavlja se pitanje, zbog čega? Prvo, zato što je to bio jeftin proizvod, jako, ta ploča, kaseta. Kad sam prešao iz Suzi u Jugoton, onda bi mi došli gosti neki, iz drugih kuća, iz Ljubljane, iz Kopra, iz Beograda, Sarajeva. I onda umjesto da odem u skladište, na primku i izdatnicu uzeti nešto, mene bi to nerviralo, pa bih otišao kupiti u Bogovićevu, u naš dućan. To je toliko jeftino bilo. Ali kasnije, nastankom hrvatske države je praktički nestala hrvatska diskografija. Ona danas ne postoji, CD i nosači zvuka služe samo za poklone prijateljima i rodbini. Vremena su se promijenila totalno.

    Promijenila se ne samo diskografija, nego i festivali. Prije si morao imati diskografsku kuću iza sebe za nešto objaviti, a sad su sasvim drugačiji načini objavljivanja i preuzimanja glazbe.

    Sad se uopće ne zna tko pije, tko plaća. U to vrijeme je ipak bilo nekog reda. Znalo se koliko si prodao, koliko si zaradio. Danas ništa. Danas postoje neke platforme i postoje neki spretni ljudi koji nemaju ništa iza sebe, nikakve niti pjesme ni snimke. Imaju nešto mrvu i zarađuju ogromne novce na tome. I toliko se vodi računa o tome. Danas je jedan nered totalni, kako u svemu, tako i u estradi, jer to je marginalna stvar, iako ne bi trebala biti. Tu se vrti veliki novac, od tih prava. Tu je ZAMP koji je jednostavno čudna organizacija, nemam druge riječi a da ne upotrijebim neku ružnu. Nitko ne vodi računa o tome i nitko nema nikakvu inicijativu da se tu napravi nekog reda. Ali anarhija je u cijelom svijetu, pa tako i kod nas.

    Ne dobijate ništa od izvedbi?

    Nemam ja ništa od izvedbi. Postoje takozvana mala i velika prava. Mala prava su sviranja pjesama na televiziji, radio stanicama, po kafićima i restoranima, od javnih nastupa, od pjevača koji pjevaju tvoje pjesme. Velika prava su od prodaje nosača zvuka. Sad od prodaje nema ništa, jer je prodaja minorna i ne postoji. A ovo drugo je… kako se tko snađe.

    Vani je poznato da su neke diskografske kuće imale grozan odnos prema umjetnicima. One bi zarađivale ogromne novce, a umjetnici su dobivali nekakav sitniš.

    Nije baš tako. Ja sam od jedne ploče svojedobno, na koji nisam bio autor niti jedne pjesme nego samo suradnik producenta, kupio stan u Zagrebu. A sad ne mogu kupiti bicikl od svoje godišnje zarade, što je žalosno. I to na mojih nekih 800 snimljenih pjesama.

    I tu se ne može ništa. Recimo, imao sam spor s jednom velikom firmom koja je u reklamama upotrijebila jednu moju pjesmu u instrumentalnoj verziji. Išao sam u ZAMP i pitao mogu li oni utjecati na to, da me brane, da dobijem nešto od toga. Pa su mi rekli da uzmem privatnog advokata, a oni su ZAMP koji štiti autore. Bolje da ne pričam jer to je otužno.

    Da pređemo na drugu temu. U doba kad ste vi počinjali, kod nas se upravo počeo razmahivati rok, Grupa 220, Time… Niste nikad u te vode zalazili?

    To je generacijska stvar. Ja sam ‘42. godište, Siniša Škarica je ‘45. Eto, nas dvojica koji smo radili u Zagrebu i koji smo surađivali – on je roker, ja sam više mediteranska kancona, Italija. To je sve iz djetinjstva, iz kuće dolazilo. Imali smo samo Italiju i Radio Luxembourg. Samo se to hvatalo, nije ni bilo drugih stanica. To te usmjeri, iako sam ja u duši roker. Ja ni jednog pjevača ne bih mogao ići slušati, pa ni najboljeg svjetskog pjevača, a bend bih mogao. Pjevača mi je dosadno slušati. Rok mi je nekako blizak, iako se njime ne bavim.

    Spomenuli ste riječ „inercija“. To mi je pomalo neobična riječ za čovjeka koji ima 800 pjesama iza sebe.

    Ja sam radio kao urednik u diskografskoj kući Suzy, pa kasnije u Jugotonu i onda u Croatia Records. Imao sam strašno puno poslovnih obaveza. Ja pojma nemam kad sam to stigao. Odgovorno tvrdim da svaki čovjek u svom poslu, bilo čime da se bavi, ima svoj optimalni period. Poznati, renomirani autori klapske provenijencije, kao što je Magdić, kao što je Tambača, kao što su drugi, pišu još uvijek. Ali oni pišu samo blijede kopije svojih uspješnih pjesama, a nisu toga ni svjesni. Ja sam davno prekinuo s time. Što sam napisao, napisao sam. Meni je najdraži operni kompozitor Rossini. Imao je četrdesetak godina kad je prestao komponirati. Pa su ga pitali, gospodine Rossini, zašto ne komponirate? Odgovor je bio, ja sam sve napisao. To jest malo drastično, ali je istina. Može se u praksi i dokazati. Jer da ja sad mogu napraviti ono što sam mogao prije 30, 40 godina, pa nema šanse. A ovi drugi to sebi neće priznati. Oni rade još uvijek, ali rade nešto pomalo otužno.

    Što onda dalje? Imate za sobom Gold kolekciju. Sad će biti večer retrospektive. Je li to nekakvo službeno zatvaranje karijere?

    Kažem, ja sam svoje odavno završio. Dok sam bio u radnom odnosu, ipak sam bio u radnom odnosu. Prvo sam radio u prosvjeti, pa u te tri, u stvari, dvije i pol diskografske kuće. Tih mojih deset godina u Produkciji Suzy, to je bila jedna mala obitelj, bilo nas je petnaestak i trgovački putnici. To je bilo mojih najljepših deset godina. Zamislite kad jedva čekate jutro da idete na posao. To je nepojmljivo, a ja sam jedva čekao kad će jutro da idem na posao, toliko mi je lijepo bilo tamo. Sve kasnije, to je bilo parcijalno.

    Što biste onda preporučili nekom tko bi se sad htio baviti muzikom?

    Da se okane toga. Doduše, priznajem da se sada ne snalazim u tim novim virtualnim momentima. To mi je jako strano. Imam mobitel, znam mail poslati, znam primiti snimku. To mi je dovoljno jer nemam potrebe. Meni se gade ti fejsbuci, ti instagrami. To što tamo nađeš je katastrofa. Ali to ne može nitko zabraniti. Mislim da kad bi mobitel slučajno nestao, pa bi bilo bi samoubojstava jako puno. Međutim, to je nezaustavljivo, ne možemo se vraćati. Ja jesam nostalgičar, ali svaki od nas je nostalgičar, bez obzira na tip.

    Vlatko Jurić Kokić

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    FOTO/VIDEO Dragan Zlatović: ‘Različiti smo po mnogočemu, no...

    Svečani su ovo dani za Šibenik. Preko proslave 31. obljetnice Rujanskog rata do Dana grada i blagdana nebeskog nam zaštitnika sv. Mihovila. Danas je...

    Ivo Mikuličin dobio Nagradu za životno djelo: ‘Infišan...

    Nagrada Grada Šibenika za životno djelo uručena je danas, na svečanoj sjednici u povodu Dana grada i blagdana svetog Mihovila, Ivi Mikuličinu za zapažena...

    U Hrvatskoj svaki četvrti testirani pozitivan, preminulo pet...

    U Hrvatskoj je u posljednja 24 sata zabilježeno 1.096 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2, a preminulo je pet osoba, objavio je Stožer civilne zaštite...

    NAJNOVIJE

    FOTO/VIDEO Dragan Zlatović: ‘Različiti smo po mnogočemu, no vjerujem da smo jedinstveni u predanosti gradu i njegovoj dobrobiti’

    Svečani su ovo dani za Šibenik. Preko proslave 31. obljetnice Rujanskog rata do Dana grada i blagdana nebeskog nam zaštitnika sv. Mihovila. Danas je...

    Ivo Mikuličin dobio Nagradu za životno djelo: ‘Infišan san u Šibenik’

    Nagrada Grada Šibenika za životno djelo uručena je danas, na svečanoj sjednici u povodu Dana grada i blagdana svetog Mihovila, Ivi Mikuličinu za zapažena...

    U Hrvatskoj svaki četvrti testirani pozitivan, preminulo pet covid pacijenata

    U Hrvatskoj je u posljednja 24 sata zabilježeno 1.096 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2, a preminulo je pet osoba, objavio je Stožer civilne zaštite...