Na današnji dan, 17. kolovoza 1647. godine počela je jednomjesečna turska opsada Šibenika koja je trajala do 16. rujna. U tim borbama poginulo je 4.000 Turaka, a ključnu ulogu u obrani odigrala tvrđava sv. Ivana. Riječ je o najvećem i najopasnijem napadu Turaka na Šibenik. S vojskom od preko 20.000 ljudi krenuo je paša Tekelija iz Drniša u pravcu Šibenika.
Turski paša Tekelija, ispravno je zaključio da je osvajanje Šibenika moguće samo ako se prethodno osvoje utvrde svetog Ivana i Šubićevac. Postavio je topove i otvorio jaku vatru na obje utvrde, a osobito na utvrdu svetog Ivana. Pokušaj da se zaposjedne jugoistočna strana šibenskog kanala, kako bi se prekinula pomorska veza Šibenika sa svijetom, nije uspio jer su Šibenčani otvorili topovsku vatru sa utvrde svetog Nikole.
Turci su uspjeli osvojiti kliješta, u narodu zvane Tanaja, dio utvrde svetog Ivana i tu se razvila žestoka i krvava bitka. Tako je i bilo sve do 8. rujna 1647. Istog dana, oko 9 sati navečer, Turci su otpočeli žestoke napade i juriše sa svih strana na sve crte obrane. Paša Tekelija sa svojim odabranim ratnicima osobno se primakao kliještima utvrde svetog Ivana, tjerao i poticao svoju vojsku na juriš i hrabrost. Napadači su, međutim, naišli na herojski otpor šibenskih branitelja. U toj, jednoj od najstrašnijih noći koju je Šibenik proživljavao, sve se slilo u strašnu buku i pucnjavu mušketa, arkebuza i topova, u silnu buku i povike ratnika izmiješanu jaucima ranjenih i umirućih.
Bila je to jedna od najžešćih i najkrvavijih bitaka koju je do tada u svojoj povijesti Šibenik doživio. U zoru, 9. rujna, poslije punih šest teške borbe, Turci su posustali, a zatim prekinuli napad. Bio je to znak da su se umorili i da je pobjeda Šibenika na domaku. Sutradan se borbe nastavljaju, ali slabijeg intenziteta. Na kraju, 11. rujna, u šibensku luku uplovio je providur Foscolo s ratnim brodovima i novim vojnim pojačanjima. Sve je to impresioniralo Turke i obeshrabrilo pašu Tekeliju, koji je ubrzo uvidio da nema smisla nastaviti borbu. Opsadu Šibenika prekinuo je 16. rujna 1647. godine, vrativši se u Drniš, čime je završila jedna od najžešćih i najdramatičnijih bitaka za Šibenik.
