Određivanje radnog tijela koje će redovno surađivati sa stručnim tijelima Grada i primati sugestije mještana Doca kako bi se riješio problem Dolačana, predložio je na aktualcu Branimir Zmijanović, donedavni vijećnik HDZ-a u šibenskom Gradskom vijeću koji je pribjegao Domovinskom pokretu. Na njegovu temu nadovezala se i Iris Ukić Kotarac, vijećnica s Nezavisne liste Stipe Petrina, koja je na aktualni sat kasnila, pa je zadnja zauzela govornicu i ispucala pet pitanja u dvije minute, koliko je vijećnicima dozvoljeno za postavljanje pitanja.
– S obzirom na javnu raspravu o izradi dokumenta prostornog plana, mislim da je nedovoljna suradnja i komunikacija između Grada i gradskih četvrti. U tom smislu, držim da bi bilo važno da se odredi radno tijelo koje će surađivati s tijelima grada i primati sugestije građana kako bi se izbjegli nesporazumi i donijela rješenja nepovoljna za žitelje Doca – kazao je Zmijanović.
Gradonačelnik Željko Burić odgovorio mu je kako gradska administracija nema ništa protiv suradnje, a svima je cilj krenuti u obnovu rive u Docu.
– Mi moramo riješiti problem stanovnika u Docu i sve što bude moguće po zakonskim aktima, mi ćemo zadovoljiti potrebe stanovništva, pa možda eventualno i funkcioniranje dizalice, ali na način koji bi bio prihvatljiv u današnjem vremenu – rekao je između ostalog Burić.
Vijećnica Ukić Kotarac ponovila je kako građani u Docu žele dizalicu, ali i hitno rješavanje problema oborinskih voda i prodiranja mora.
– Izlijevanje fekalnih voda zadnji put se dogodilo jučer, a nije bogzna kakva kiša padala. Je li Grad zatražio od Vodovoda i odvodnje odgovor na pitanje zašto se to događa? Dalje, prema navodima Petra Mišure, za obnovu tvrđave svetog Ivana treba 320 tisuća tona vapna kojeg treba uvesti iz Italije, jer ga kod nas nema. Ista stvar je i s protupožarnim staklima. Ja sam se potrudila pa pronašla četiri tvornice u Hrvatskoj koje proizvode vapno, samo Girk Kalun godišnje daje 120 tisuća tona. Sljedeće, je li bio raspisan natječaj za spomenik djetetu Kažimira Hraste? Kada? Od čega je spomenik napravljen? Gdje će biti postavljen? Tko je to odredio i jesu li konzervatori sudjelovali u toj odluci? – nanizala je Ukić Kotarac svoja pitanja.
Madlena Roša Dulibić, pročelnica Odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, za Dolac je kazala kako svi žele sanaciju teškog i kompleksnog problema, ali njegovo rješavanje nailazi na opstrukcije.
– Imamo sad pokušaj rušenje DPU Pekovac iz 2008. godine. Spominju se peticije građana, a meni se čini da su ti koji to rade samo pojedinci. Nama dolaze Dolačani koji žele da se riva što prije sanira i da Dolac više ne plavi. Opstrukcija dolazi samo od par osoba. Ako imate peticije Dolačana, bilo bi dobro da nam ih dostavite. To nije onako kako se želi predstaviti. Na početku, još prije godinu dana dobili smo neku peticiju u kojoj nema stanovnika Doca. Ima potpisnika iz Splitsko-dalmatinske županije, s kontinenta, i dvoje troje ljudi iz Doca. Ajmo biti ozbiljni, vidjeti što žele Dolačani i stanovnici Crnice. U jednom trenutku želimo sve što prije, a u drugom radimo sve da ne bude nikad. Gradski vijećnici, nadam se, imaju želju da stanovnici Doca počnu živjeti dostojanstven život. Oni su napadnuti oborinskim vodama, plimom i morem koje prodire ispod rive, i to treba riješiti – poručila je Dulibić.
Potom je za govornicu došao Petar Mišura, pročelnik Odjela za gospodarstvo, i zahvalio se na prvom pitanju upućenom njemu u zadnje dvije godine otkako je došao na tu poziciju.
– Ne znam odakle vam ideja da Grad nabavlja vapno. Mi potpisujemo ugovor temeljem javne nabave s izvoditeljem radova. Netko je jeftiniji u jednoj, drugi u drugoj stavci. Kod tvrđave sv. Ivana riječ je o tome da je to trenutno najveći projekt obnove kulturne baštine u Hrvatskoj. Testirali smo fuge u različitim vremenima, gledali smo vapno na terenu, provjeravali po Hrvatskoj, ali to su bile beznačajne količine. Ne možete doći na internet, upucati vapno i reći ‘evo to kupujemo’. Treba nam i 30 milijuna kuna mljevene cigle. Grad je sklopio ugovor s izvođačem i nakon osam testiranja našli smo tu fugu iz Italije – objasnio je Mišura.
Posljednji je za odgovaranje bio ravnatelj šibenskog kazališta Jakov Bilić.
– Sva procedura koju je trebalo ispoštovati je ispoštovana od prvog dana. Natječaj je bio pozivni. Dakle javni natječaj je proveden, ali mi smo prethodno razgovarali s K Hrastom i profesoricom Ujević, i u konačnici se odlučili za Hrastu. Što se tiče spomenika, ideja postoji već neko vrijeme, bilo je nekoliko umjetnika s kojima se razgovaralo, a u ovim trenucima bilo je bitno zadovoljiti jeftiniju verziju, formu i općenito financijsku situaciju u kojoj se nalazi MDF. Ono što nam je ponudio Hraste kao dugogodišnji suradnik MDF-a je rad dječaka s kišobranom, a kišobran simbolizira svijet odnosno MDF – zaključio je Bilić.
