Sasvim posebna izložba fotografija ‘Šibenik – portret grada’ bit će otvorena u Studiju Galerije sv. Krševan u četvrtak, 17. studenoga u 18.30 sati. Izložba je rezultat suradnje Hrvatskog fotosaveza, Fotokluba Šibenik i 11 mladih šibenskih autora u dobi od 12 do 16 godina.
– Dovoljna je jedna tamna (obscura) soba (camera) i rupica na zatamnjenom prozoru da se kroz nju može probiti sunčeva zraka i da se na nasuprotnom zidu pojavi projekcija života izvana, piše Branka Hlevnjak u uvodniku kataloga izložbe.
To možda još nije dovoljno kako bi opravdalo ono s početka teksta ‘sasvim posebna izložba fotografija’ pa ću dodati kako su fotografije nastale bez fotoaparata, bez mobitela, bez računala i bez svih silnih čuda suvremene tehnologije.
– Sa svom tom dostupnom tehnikom nastala je jedna euforija, pa smo kroz ovu našu radionicu uključili upravo te mlade ljude koji više uopće ne promišljaju, već jednostavno samo klikaju. Kako bismo došli do tog smirenja krenuli smo od početka, od činjenice da fotografiju čini svjetlo i dok god to ne shvatimo mi nemamo promišljeni kadar niti išta unutar toga. Prigodno smo to povezali s 950. godišnjicom Šibenika, vratili se u 1839. godinu i uzeli kutiju bez leće, a mladi su sami tražili motive grada koji su njima najdraži, priča nam Zlata Medak, voditeljica programa Hrvatskog fotosaveza za mlade.
Kada su šibenska djeca u ruke dobila kutiju od iverice sa rupicom i zadatak da snimaju Šibenik u prvom trenutku bili su zbunjeni. Uskače u priču Željko Krnčavić iz Fotokluba Šibenik i kaže u šali kako je to ‘ZZ’ model fotoaparata jer ga je izradio predsjednik kluba Zdenko Zjačić.
– Djeca u prvom trenutku nisu znala što rade jer teško je odrediti što kutija snima, a još je i sve to naopako. Kopijom i spajanjem negativa i pozitiva dobili smo dobru igru unutar tog crno-bijelog okvira. Čekajući taj rezultat, nakon otprilike 18 minuta mirovanja i spašavanja te kutije od vjetra, jer u Šibeniku uvijek nešto puše, nastala je radost. Nakon tog iskustva ti mladi ljudi drugačije gledaju na nastajanje fotografije. Oni su zajednički dobili vrhunski rezultat i veselili su se svakom novom negativu koji je izlazio iz te kutije, razumijevajući da su upravo oni presudni u izboru motiva, kadra, procjeni svjetla i nastajanju te fotografije, pojašnjava Zlata Medak.
Ovakve radionice Hrvatski fotosavez organizira po cijeloj Hrvatskoj i svugdje počinju camerom obscurom, jer današnje generacije u fotografiju ulaze od digitalnog, a ne od analognog fotografiranja tako da ih je dobro malo smiriti i usporiti kako bi shvatli fotografiju kao svjetloslikarstvo.
Izložba bi trebala kod svih posjetitelja naglasiti fotografiju kao umjetnost i jasno je odvojiti od svakodnevnog ‘klikanja’ bilo mobitelom, bilo digitalnim fotoaparatom u kojem nastaju nizovi od desetke, stotine i tisuće fotografija.
– Ta količina nije ni za gledanje, niti se može popamtiti. Oslanjamo se na Fotoshop i ne vodimo računa ni o kadru, ni o svjetlu. Ne znam zašto onda uopće kupujemo skupe fotoaparate da bi onda sat, sat i pol to dotjerivali na računalu. Ovi mladi ljudi trebali su utrošiti čak sat, sat i pol vremena za svaku od fotografija koje su snimili camerom obscurom, kad bi pogriješili morali su se vraćati iz fotolaboratorija ponovno kadrirati i snimati, tako da im ne pada napamet da ne poštuju pravila fotografije koja su naučili, kaže Zlata Medak.
Za kraj jasna uputa svima; fotografiju ispisuje svjetlo, ali klik je naš, naša je odluka, kada primjetimo nešto, stanemo, promotrimo, zatitramo i onda to odradimo fotoaparatom.
– Ako toga nema, nego samo idemo i škljocamo onda je to sakupljanje nečega. Šta to je nemam pojma, fotografija definitivno nije, zaključuje Zlata Medak.
