Marica Kosor nedavno je s pozicije glasnogovornice Policijske uprave šibensko-kninske otišla u zasluženu mirovinu nakon brojnih godina u policiji.
Uvijek prisutna u javnosti kad god su se događala teška kaznena djela, ali i svakodnevnim priopćenjima informirala je javnost o policijskom radu. Nikad međutim nije željela razgovarati o sebi iako je njezina osobnost jako intrigirala novinare baš zbog specifičnosti načina njezine komunikacije, jedinstvene i što je još važnije, vrlo duhovite, koliko god je služba dopuštala.
Marice, jedva smo vas nagovorili da kažete nešto o sebi , sad kad više nismo u službi i kad se konačno neograničeno možete baviti svojima poslovima i hobijima. Zašto takva samozatajnost?
– Nije samozatajnost, nego jednostavno nisam osoba koja se želi eksponirat na način da iznosi neke svoje privatne, odnosno obiteljske stvari. S ovim poslom nije baš uputno izlaziti u javnost s nekakvim privatnim stvarima.
Kad ste postali glasnogovornica PU šibensko-kninske, novinari vas nisu baš najbolje prihvatili jer ste djelovali dosta kruto, baš onako policijski. No s godinama baš svi novinari mislili su da su upravo oni ‘najbolji’ s Maricom. Postali ste ‘naša’.
– Prethodna glasnogovornica je otišla, a svaka promjena donosi zaziranje. Možda je moja faca ozbiljnija, no nisam imala baš nekakvo iskustvo u tom poslu kad sam počela raditi, pa sam možda strah prikrivala ozbiljnošću i strogošću. To mi nije bila namjera, čovjek sam kao i svi drugi, ali strah sam prikrivala strogoćom.
Vrlo ste uspješno radili svoj posao, čuvali tajne koje nisu smjele vani, a s druge strane kad god bi ste mogli pomogli biste novinarima da shvate nešto iz priopćenja što nismo mogli povezati, ali na jedan poseban način s obveznom rečenicom ‘pametan si’ ili ‘pametna si ti’.
– Postoje propisi koje mi moramo poštivati prilikom davanja informacija o događajima za javnost. Nisam uvijek mogla dati određene podatke, ali sam nastojala objasniti što policija radi. Željela sam i zaštititi osobe, jer su u startu osumnjičene osobe, daljnja postupanja su na drugim instancama. Ako bi novinar nešto tražio, ja bih objasnila proceduru, a kad bi novinar zdravorazumski shvatio o čemu se radi kazala bi ‘pametan si’, odnosno time bi dala do znanja da je na pravom putu. Možda moj uspjeh u radu je zapravo doprinio timski rad cijele policijske uprave, od policajca na cesti pa do načelnika. Imali smo dobro suradnju i brzu i točnu informaciju, što je zapravo i bit tog posla. Bez tima sigurno ne bih mogla kvalitetno raditi ovaj posao.
Osim posla kojeg ste radili, u svakodnevnim razgovorima nakon priopćenja, od vas smo vrlo često čuli i neke životne savjete. Uvijek smo koristili te minute za popričati i o drugim, životnim stvarima, a vrlo se često i smijali dosjetkama.
– To je moja priroda, radeći ovaj posao, stekla sam poseban odnos sa svim novinarima, a gledala sam ih kao ljude koji rade svoj posao i to sam cijenila. U tome sam se nekako povezala s novinarima, pa me interesiralo kako su, obiteljske situacije, i smatrala sam, s obzirom na moje godine i iskustvo, da mogu dati koristan savjet novinarima, a poglavito mladim curama da potaknem nekoga na takvo razmišljanje, razmišljanje o stvaranju obitelji.
Uvijek ste poticali naše slobodne kolege i kolegice da pronađu svoje bolje polovice.
– Mislim da mladi puno vole sebe, jer se za obitelj treba žrtvovati, davati se svom partneru i djeci, a svi su nekako prekomodni. Vjerujte mi da je najgore u životu kad se okrenete i ne vidite nikog iza sebe, godine brzo prođu. Najgora ti je kletva da se udaš za čovika kojega voliš, jer onda si nagrabusila – kaže nam Marica iz svog iskustva.
Mirovini se sigurno radujete. Kako sad izgleda vaš dan? Znamo da imate polje, poznato je da dobro baratate oružjem , a čak i vozite traktor.
– Lovac sam koji ne lovi. Sa svojim sam pištoljem išla sam na natjecanja i rekli su mi, kako ti uvik pogodiš. Ja im kažem ‘zamišljaj osobu koju ne voliš’. Ne volim oružje, ali dobro baratam. Imam priko 100 maslina, priko tri tisuće loza. Da ne bi vi meni rekli da sam luda i da trčim pet krugova oko sela, ja odem u vinograd i maslinik. Traktor vozim iako je muž aktivan, ali njemu triba pomoć. Iza traktora idu plugovi, i eto ja vozim traktor. Ako ja upadnem u onu rupu do panja, on kaže ‘ajde vozi’. Radim više poslove muške nego ženske, nisam vična u ženskim poslovima. Ja nemam kad kuvat blitvu i poidem je sirovu. Sad se osjećam ko da sam na godišnjem, međutim to šta imamo te loze i masline radimo, no imamo još nekih obnova kuća i ne znamo u kojem će to smjeru ići. Prominili smo osam krovova na tim kamenim kućama, vidit ćemo. Moja mater od 90 godina kaže ko će tu doć živit, ja kažem možda unuci. Živim kao da neću nikada umrit, iako ćemo svi kad-tad. Ne razmišljam da imam neki ciljani zadatak, nego ako ti se nešto svidi, to radi. te kuće bi volila vidit obnovljenje, da su lipe i obnovljene.
Sad kad imate slobodnog vremena, mogli bi poraditi na spajanju novih ljubavnih parova?
– Je, onda bi mogla postati kao onaj iz Imotskog, Nedjeljko Babić, bračni posrednik.
(K.Bilan, M.Jurić)
