Da je pčelar biti lako, pčelar bi bio svatko. Tim riječima je Krešimir Džepina, vlasnik OPG-a Pčelarstvo Džepina, najkraće opisao koliko je truda, ljubavi i volje potrebno da bi se netko bavio ovim poslom. Krešimir, inače diplomirani inženjer željezničkog prometa koji radi kao instruktor u HŽ infrastrukturi, pčelarstvom se počeo baviti 2017. godine kada je na učilištu za odrasle stekao zvanje pčelara. A za sve je ‘kriv’ otac Željko koji se prije petnaestak godina prvi počeo baviti pčelarstvom.
– Malo po malo, pomažući ocu, pčele su me počele sve više i više zanimati, te sam i sam počeo aktivno raditi s pčelama i tako je sve počelo. Na početku smo imali četiri zajednice i kako smo iz godine u godinu sve više učili o životu pčela, tehnologiji rada sa njima tako se i pčelinjak počeo širiti i danas posjedujemo pčelinjak od 70 pčelinjih zajednica. Od proizvoda koje OPG nudi tu su med, propolis, pelud i vosak. Za sam plasman proizvoda nema nikakvih problema, sve se proda na kućnom pragu i iz godine u godinu sve je veći broj kupaca koji su prepoznali našu kvalitetu i zbog toga još jednom im veliko hvala – priča nam Krešimir.
Mnogi ljudi misle da je posao pčelara lagan, ističe, ali to je daleko od istine.
– Neki ljudi misle lako je vama pčelarima, imate košnice s pčelama i one ih samo pune medom, a vi to vadite i prodajete. Istina iz svega je da se iz košnica vadi med koji se vrca, te nakon punjenja staklenki ide krajnjem korisniku. Međutim da bi se do meda došlo mukotrpan je posao koji mnogi ljudi ne vide. Za baviti se pčelarstvom prvo treba pčele zavoljeti i uživati u radu sa njima, što im se više posvetite i pridodate pažnje one će vas nagraditi, nikada vas neće napustiti. Prvo je potrebno pripremiti košnicu, sastaviti okvire, ožičati te okvire i na njih položiti satne osnove na kojima će pčela izrađivati saće, opiturati košnic. Sve ovo potrebno je pripremiti kroz vrijeme kada pčele miruju i to zimi. U proljeće, potrebno je košnicu naseliti rojem pčela koje u njoj nastavljaju svoj razvoj izgradnjom saća, matica polaže jajašca o kojima ovisi budućnost pčelinje zajednice, pčele kreću sakupljati pelud i nektar koji im je neophodan za razvoj i preživljavanje. Godinama radim s pčelama i dan danas me fascinira ta organiziranost pčelinje zajednice gdje od samog početka pa do kraja života svaka pčela ima svoj zadatak u određenom periodu života. Da bi se došlo do mogućnosti vađenja meda iz košnice potrebno je poznavati tehnologiju pčelarenja. Ako u pravo vrijeme ne napravite posao koji ste trebali na pčelinjaku, vrlo lako pčele se izroje, zajednica oslabi i od takve košnice te godine neće biti meda. Trenutno od samoga bavljenja pčelarstvom ne može se živjeti, vi ne znate što vam nosi svaka godina. Posljednje dvije godine medilo se svega nekoliko dana tako praktički da pčele ne selimo u Liku ne bi bilo meda za vaditi, a i što se izvadilo jedva pokrije troškove. Kao i u svemu, drži nas vjera da će doći i ta godina kada će zamediti te se vrcat nekoliko puta – objašnjava.
Mnogi ljudi krenu se baviti pčelarstvom uzimajući u obzir matematičke računice po principu jedna košnica toliko meda, toliko kuna misleći da to ne zahtijeva toliko vremena i rada, pa nakon dvije do tri loše bezpašne sezone i kašnjenja u radu sa pčelama i zanemarivanju izgube zajednice, objašnjava nam naš sugovornik kako je ovo posao gdje se ne može ići samo s matematičkom računicom.
Da bi se netko bavio pčelarstvom, potrebna je volja i ljubav, a isto tako i imati pčelara koji će vas upoznati sa radom oko pčela i njihovim životom te pokazati osnove rada u pčelinjaku i kako raspoznati maticu, truta i radilicu. Pčele ubadaju i ostavljaju žalac koji i dalje pumpa otrov u vaše tijelo stoga morate znati i da li ste alergični na ubod pčele.
– Ako se čovjek prvi put kreće baviti pčelarstvom preporučujem da krene sa 3-4 pčelinje zajednice i tada će vidjeti kakav to posao zahtijeva i je li spreman na više gdje su i ulaganja mnogo veća, mnogo više vremena i truda, jer kad je pčelarska godina loša da nema prinosa jednako vremena, ako ne i više, treba posvetiti pčelama ako želimo pčelariti i sljedeće sezone.
Pomoći od države i županije nemaju, jedina pomoć koju su koristili je iz Pravilnika o provedbi mjera Nacionalnog pčelarskog programa gdje država sufinancira jednim dijelom u nabavki opreme za pčelarstvo.
– Od županije nažalost pomoć je nikakva. Trenutno smo se prijavili natječaj preko Programa ruralnog razvoja za Mjeru 6.3.1. i time bismo sebi olakšali rad nabavom novih uređaja za vrcanje, topljenje voska, izradu satnih osnova i još mnogo toga što je pčelaru potrebno. Moram napomenuti da je sektor pčelarstva jednostavno kod nas zanemaren, a njegova uloga u oprašivanju je prevelika da ljudi toga nisu ni svjesni. Trenutni model potpora nije dovoljan, mišljenja sam da se i nama, kao i drugima u stočarskom sektoru, trebaju isplaćivati poticaji određenog iznosa po broju pčelinjih zajednica pa da se uspije pokriti barem mali dio troškova – govori nam.
Obitelj Džepina trenutno ima 70 pčelinjih zajednica u Mravnicima, a kako posao na OPG-u zahtijeva mnogo vremena, rada i truda, u pčelinjaku s njim radi i brat Domagoj, dok ženski dio obitelji obavlja marketinški posao.
Posljednjih godina aktualna je tema sve manjeg broja pčela i posljedica do kojih bi moglo doći, a kao i svaki pčelar, i Krešimir se susreće s problemima u pčelarstvu. Najveći od njih je varoza, bolest pčela svih stadija uzrokovana grinjom varoe.
– Pčele su danas jako ugrožene, a glavni uzročnik osim samih bolesti pčela su i nekontrolirana upotreba pesticida. Pčele su najveći oprašivači i samim time ukoliko dođe do smanjenja broja pčela može doći i do samog gubitka mnogih biljaka i do gubitka poljoprivrednih prinosa. Da bi mi kao ljudi nešto promijenili i utjecali na život pčele, potrebno je već od vrtićke dobi educirati mlade i pojasniti od kakvog nam je značaja očuvanje pčele za nas ljude i naš planet, a i za opstanak čovječanstva. U ovome poslu pčelar mora poznavati način života pčele, mora poznavati medonosno bilje, područje na kojemu je to bilje nastanjeno, vrijeme početka cvatnje bilja da bi mogao zajednice pripremiti za glavne paše. Mnogo ovisimo i o samim vremenskim prilikama pa su tako zadnje dvije sušne godine, te kasni mrazevi učinili su svoje da su jedne od lošijih godina otkad smo u pčelarstvu – otkriva nam s kojim se sve izazovima pčelari susreću.
