Klapa Bonaca u lipnju će na tvrđavi svetog Mihovila koncertom proslaviti 40 godina karijere. No kako je nastala klapa koja se isprva zvala Klapa Bilice, s obzirom da je tamo sve i počelo, te kako su uspjeli preživjeti sve te godine na sceni, otkrio nam je najdugovječniji član Goran Gulin.
– Ivo Mikuličin je osnivač klape i dugogodišnji voditelj, član, a i pjevač, koji se prije par godina povukao i prepustio je to nama nastavimo tradiciju koju je njegovao, jer ipak je napisao i uglazbio veliku većinu naših pjesama. Zvali smo se Bilice do momenta kad nas je Mišo Kovač pozvao na svoj koncert u Lisinski i kazao nam da je to ime više nekakvog lokalnog značenja i da bi trebalo promijeniti u nešto estradnije. I onda je Mikula pronašao način, malo se poigrao slovima ‘b’ i ‘c’ i tako je nastala Bonaca – priča nam Gulin o odabiru imena za klapu.
Na početku su pjevali isključivo a capella, a dolaskom Nenada Petkovića, a kasnije i Gorana Gulina uveli su gitare, mandoline, naposljetku i klavijature.
– Shvatili smo da je a capella pjevanje krasno, ali nakon tri, četiri pjesme ono postane malo zamorno za slušanje ,da ne kažem dosadno, nama koji to volimo i živimo za to, a kamoli nekom prosječnom slušatelju. Vidjeli smo kad uzmemo instrumente u ruke da to ljude digne, a inače imaju u sebi želju za plesom – objašnjava Gulin prelazak s a capelle na instrumente.
Tako je Bonaca postala prva klapa koja je krenula u tom smjeru i prvi njihov album ‘Dalmacijo slušaj ovo’ snimljen je uz kompletan orkestar. Kritika je bilo i pozitivnih i negativnih, a čak su neki išli toliko daleko da su govorili da će devastirati dalmatinsku pjesmu, jer takav nastup klapa dotad je bio nepojmljiv.
– Mi smo ipak ostali pri svom izričaju, a danas više manje svaka klapa nastupa uz pratnju instrumenata. Nazvali smo se ansambl, i ja bi to nazvao zabavna glazba na klapski način. I svirali smo uz naše pjesme i pjesme naših klapskih kolega i od Miše, Olivera, Novih Fosila, Grdovića, Gibonija, Graše i tako dalje – kaže nam drugi tenor Bonace.
Obišli su cijeli svijet, Kanadu, SAD, Australiju, Europu, te su predstavljali Hrvatsku na dva festivala Mediteranskih zemalja na Malti i na Korzici. U doba bivše države bili su primljeni i na posebnu audijenciju kod tadašnjeg pape Ivana Pavla II. koju će zauvijek pamtiti i po tome što su tada jedini put imali pravu tremu.
– Vrhunac karijere, vjerujem svih nas, je bio kad smo snimili duet s našim dragim, nažalost pokojnim, Oliverom Dragojevićem ‘Ljubav će prominiti sve’- s poštovanjem priča Gulin o Oliveru.
Nastupili su na svim važnijim festivalima u Hrvatskoj, a osvajali su i nagrade. Bez obzira na to što se u međuvremenu oformilo mnogo drugih klapa ,Bonaca prkosi vremenu i godinama.
– Bez duše nema od pjevanja ništa, jer ako nemaš dušu nema od toga ništa i naravno podršku obitelji koje imaju maksimalno razumijevanje za naš posao. –govori nam Gulin i o potpori koju imaju u krugu svojih bližnjih.
Kroz klapu je tijekom četiri desetljeća prošlo oko 20 ljudi, ali uvijek su uspijevali zadržati onu bit zbog koje su i nastali.
– Gdje god smo bili prenosili smo šibensku dušu, jer taj Šibenik je naš, najbolji, najljepši – sa sjetom priča Gulin o svojim bivšim kolegama.
Izdali su dosad 19 albuma, a plan je izraditi i jubilarni za 40 godina postojanja.
Trenutni članovi su Goran Gulin, drugi tenor i gitara, Zdravko Gulin, prvi tenor, Krešimir Pelajić mandolina, Miroslav Šupe, bariton i mandolina, Dražen Ševerdija, bas i bas gitara, Aleksandar Crevar, klavijatura.
– Veliku obljetnicu obilježit ćemo koncertom na tvrđavi svetog Mihovila 20. lipnja, a imat ćemo i zanimljive goste. Nadam se da će to biti jedan spektakl dalmatinske ‘pisme’ – zaključio je Goran Gulin.
