Njezine slike krase zidove kuća u četrnaest zemalja, na gotovo svim kontinentima osim Afrike i Južne Amerike. Talentirana, samouka umjetnica Branka Grubić rođena je u Šibeniku, gdje se odmah nakon srednje škole zaposlila kao ‘lučki radnik’ kako sama voli reći. Oduvijek je crtala, po klupama ili po bilježnicama, a uvijek su to bila lica i portreti- bilo da se radi o velikim zvijezdama ili o nepoznatim, ali dragim ljudima.
– Moj prvi javni rad bio je veliki plakat za maturalni ples s karikaturama profesora. Nastavila sam crtkarati po bilježnicama do 35. godine. Crtala sam za svoj gušt, daleko od očiju javnosti, uglavnom na papiru, olovkom i ugljenom. Jedan dan je mom suprugu ‘puka’ film i iz Zagreba se vratio s košarom punom akrila, boja, te s platnom i štafelajem i rekao mi ‘ajde, koristi malo boje’. I tako se moja prva slika sastojala od tri boje- crne, bile i crvene. Užasavala sam se boja, kaže Branka koja je počela slikati na malom platnu i svaku je slobodnu minutu iskorištavala za crtanje.
Veliku ulogu u njezinom životu imalo je i ŠPD ‘Kolo’. Ilustracije plakata za Carminu Buranu, 120 godina Jakova Gotovca i The Queen Symphony su bile slike kojima je izašla ‘vani’.
– Imala sam užasan strah pokazati svoje slike u javnosti. Jednom prilikom mi je suprug ‘podvalija priču’ da mu treba ilustracija za plakat za koncert ‘Carmina Burana’. Tek sam kasnije shvatila da će čitav grad biti oblijepljen tim plakatima. Nakon toga ilustrirala sam i ‘Đulu’ iz Gotovčevog ‘Ere s onog svijeta’ i lani Freddy Mercury-a. Kad smo, tri dana nakon 2Cellosa, nastupili na Zagreb Classics festivalu, bio je neopisiv osjećaj vidjeti mog Freddya na velikim ekranima sa svih strana. Samo suze šta da vam kažem, pojašnjava Branka.
Nažalost, ove godine morali su napustiti ‘Kolo’ jer više nemau vremena.
– Bilo je tu mnogo posla. Zajedno sa svim kolašima, radili smo dizajn, marketing i odnose s javnošću. Ostvarili smo rekordnu posjećenost na koncertima i upisali velik brojnovih članova. HUOJ nam je dodijelio Grand Prix za digitalnu kampanju „115 godina pisme i veselja“. Tada sam shvatila moć interneta. Pokrenula sam svoju web stranicu, blog i profile na Facebook-u, Instagramu, Tweeteru i Youtube-u. Počela sam se prijavljivati na online izložbe i natjecanja, posebno u Americi. Vrlo brzo moj su rad primijetile i online galerije putem kojih je krenula prodaja po cijelom svijetu, priča Branka.
Odnijela je prvu nagradu i grand prix na natječaju na kojeg se prijavilo gotovo 900 umjetnika iz cijelog svijeta.
– Prošle godine osvojila sam prvu nagradu za sliku ‘Just breathe’, na natjecanju američke galerije Light, Space&Time. To je za mene bilo prvo veliko javno priznanje. Eto, na kraju je o mom slikanju trebala doći ‘potvrda’ iz Amerike. Tamo nitko ne pita jesi li završio akademiju. Samo je bitan rezultat, talent i rad. Prijavila sam se i na NY Art Expo i dobila poruku ‘čestitamo, među osam ste finalista’. Ekipa iz New Yorka je rekla da je moj rad super. Tu meni priča staje, ne zanima me više hoću li pobijediti, pojašnjava.
Nakon toga stigla su i druga priznanja i pozornost domaćih i stranih medija.
– Cijela prošla godina za mene je bila gotovo nestvarna, smije se i kaže da joj je suprug morao slati poruke da bi je vidio jer se na nekoliko mjeseci zatvorila u svoju sobu i samo slikala.
‘When the body speaks’ bila je prva slika koju je prodala, a priča oko prodaje je gotovo pa antologijska.
– Prijavila sam se na galeriju Artfinder. Neke slike nisam htjela prodavati jer su mi srcu prirasle, ali sam htjela da ih ljudi vide. Na njih sam ‘opalila’ pet puta veću cijenu, samo da ih nitko ne kupi. Jedno jutro sam se probudila i na mobitelu vidjela upit iz Velike Britanije baš za jednu od tih slika. Čovjek me zamolio da mu malo snizim cijenu. Dok smo komunicirali, vidjela sam da je slika prodana. Rekla sam mu da izvadi sliku iz košarice da mogu smanjiti cijenu, na što je on rekao da je nije kupio on, već očito netko drugi. Tako je slika koju ‘nisam željela prodati’ prodana dvaput u istom danu, kaže.
Velika Britanija, Švicarska, Hong Kong, Australija, Saudijska Arabija, Irak neka su od mjesta na kojima su se pronašle njezine slike i kupci, a preostale su još samo Afrika i Južna Amerika.
– Za dostavu slika po svijetu dizajnirali smo posebne kutije da sve izgleda profesionalno – stiropor zaštita, crni baršun i logo, jer samo je jedna prilika za prvi dojam, kaže Branka. Bilo je tu zanimljivih situacija. Jedan kupac iz Saudijske Arabije nije bio siguran hoće li portret ženskog lica proći carinu, pa ju je naručio na tursku adresu te ju je kasnije osobno ‘prebacio’ u Saudijsku Arabiju, kaže.
Internet je nepresušan izvor mogućnosti, barem dva sata dnevno ‘visi’ po stranicama. Ipak, javno izlaganje u ‘pravoj’ galeriji je poseban osjećaj.
– Baš ovih dana, u Woodstocku će biti otvorena izložba ’30th Anniversary Women’s Works Show’ koja slavi žene u umjetnosti. Među slikama iz cijelog svijeta, na izložbi se nalazi i moja ‘Just can’t get enough’. To je moja prva javna, grupna izložba, i to u Americi. Osjećaj je neopisiv, drži me još uvijek taj adrenalin.
Branka nije umjetnik ‘koji pati’, a na svojim slikama isključivo ‘crta’ glazbu.
– Želim da se ljudi zaljube u moju sliku, želim da osjete pozitivne emocije. Zato su moje slike povezane s pjesmama koje volim. Glazba je čudo i ne mogu zamislit život bez glazbe. U stanu nikad nije tišina. Slike većinom završim u jedan dan, jer ako 90 posto slike nije gotovo odmah, ja je skidam i više ne radim, kaže.
Ljubimica Eli centar je Brankinog i Krešinog svijeta, a s ‘planinarkom’ kako joj od milja tepaju često odu i prirodu i opuštaju se.
– Ona nas je naučila da idemo vani i doslovce trčimo s njom. Svakodnevna je dnevna šetnja do ‘bunkera’, a svaki vikend kad nisam u studiju odemo negdje dalje. Obilazimo planine i nacionalne parkove. Dosad se okupala u tridesetak rijeka i jezera u pet država. Skoro ju je odnijela Čikola, gonila je divokozu i risa, sreća pa se ris nije okrenuo. Naučila nas je da živimo za trenutak i ne odgađamo prilike za zajedničke trenutke u prirodi. To je naša Eli, priča.
Branka pojašnjava kako je najvažnije raditi ono što voliš.
– Razumijem da ne može svatko biti u potpunosti posvećen onom što voli, ali u svemu slušaj svoje srce. Rad se uvijek isplati, jer sam talent ne vrijedi ništa bez rada- Dražen Petrović je pravi primjer, zaključila je Branka.
foto: Šibenski portal, privatni album
