Na današnji dan, 25. siječnja 1944. godine, u Tisnom umro je don Krsto Stošić, osnivač i prvi voditelj šibenskog muzeja.
Don Krsto Stošić rođen je u Šibeniku 16. srpnja 1884. godine. Bio je svećenik, publicist, kroničar te gorljivi zagovaratelj ideje, još od godine 1921., da se u Šibeniku sakupljaju predmeti, dokumenti i umjetnine spomeničkog značaja kako bi se osnovao gradski muzej u kojem bi se sva prikupljena građa čuvala za buduće naraštaje. Njegov trud se isplatio, jer svečani čin otvaranja Gradskog muzeja kralja Tomislava zbio se 20. prosinca 1925. godine.
Godine 1926., don Krsto Stošić počeo je s pjevališta crkve sv. Barbare, u kojoj su do tada pohranjivani, predmete za muzejsku zbirku prenositi u crkvicu Svih Svetih u kojoj je, u potpuno neadekvatnim uvjetima, muzejska građa ostala do konca travnja 1940. U prijeratnom razdoblju općinska uprava nije podržavala mukotrpna zalaganja za stvaranjem gradskog muzeja niti je pružala bilo kakvu pomoć. Da bi zainteresirao tadašnju vlast, Stošić je svu sakupljenu zbirku, koja je zapravo bila njegova privatna, godine 1931. poklonio općini koja mu dopisom zahvaljuje na poklonu te ga imenuje voditeljem Gradskog muzeja kralja Tomislava. Otad je don Krsto Stošić i direktor i blagajnik i kustos i administrator šibenskog muzeja koji je svoju djelatnost usmjerio isključivo na obogaćivanje muzejskog fundusa. Njegov najznačajniji uspjeh u muzejskoj djelatnosti tih godina zasigurno je dobivanje arheološke građe pronađene istraživanjem na lokalitetu Grušinama (oko crkvice sv. Lovre u Donjem polju). Zahvaljujući upravo angažmanu don Krste Stošića, nakit iz starohrvatskog groblja, kao i dijelovi kamenog namještaja starohrvatske crkvice s tog lokaliteta, dospjeli su u muzej. Koncem travnja 1940. šibenski se muzej seli iz crkvice Svih Svetih u tri prostorije zgrade „stare općine“ (objekt uz crkvu sv. Barbare). Brigu o zbirci i dalje vodi sam don Krsto Stošić uz minimalnu financijsku pomoć tadašnje općine u iznosu od 200, a od travnja 1940. g. 300 dinara mjesečno. Do travanjskog napada na Jugoslaviju 1941. g. muzej se nije uspio adaptirati niti je bio dostupan javnosti. Okupaciju je dočekao bez društvene brige i zaštite, stručnog kadra i sredstava za rad.
Tijekom talijansko-fašističke okupacije Šibenika (15. IV. 1941. – 8. IX. 1943.) muzejska se djelatnost najvećim dijelom svela na čuvanje do tada sakupljene muzejske građe. Ubrzo je uslijedila njemačka okupacija Šibenika, tijekom koje je angloamerička avijacija bombardirala grad u nekoliko navrata. U jednom od tih napada, 13. XII. 1943., na sv. Lucu, povijesna gradska jezgra pretrpjela je znatna razaranja. Zgrada u kojoj se nalazila muzejska zbirka srušena je direktnim pogotkom avionske bombe. Veći dio muzejske građe bio je uništen ili oštećen, dok je nezaštićeni ostatak muzejskog fundusa izvrgnut pljački okupatorskih vojnika ali i pojedinih građana samog Šibenika. Oni nešto savjesniji također su prisvojili nekoliko predmeta koji su bili dostupni u porušenoj zgradi ili u ruševinama, ali radi spašavanja i pohrane. Tako je završen razvojni put prijeratnog šibenskog muzeja. Njegov voditelj i kustos don Krsto Stošić napustio je grad i sklonio se u Tisno, gdje je 25. siječnja 1944. umro od srčanog udara, nakon čega muzejska djelatnost potpuno prestaje da bi ponovno bila obnovljena nakon rata, 1946. godine.
