Dva zlata i bronca s Decanterovih nagrada

Globalno mali, Testament je ušao u svjetsku elitu: Posjetili smo ih u Jadrtovcu gdje na 50 hektara zrije hrana bogova

Da je prije tri godine netko rekao da će vinarija Testament pokupiti dva zlata i jednu broncu na Decanterovim Svjetskim vinskim nagradama, najvećem svjetskom natjecanju u vinarskom svijetu, malotko bi povjerovao u takvu viziju. No oni su uspjeli. Za hrvatske pojmove velika, za svjetske ipak malena vinarija, Testament je uspio u kratkom vremenu pozicionirati svoj brend na svjetskoj vinskoj karti i doprijeti do tržišta Amerike, Kanade, ali i brojnih europskih zemalja. Posjetili smo ih u Jadrtovcu gdje na 50 hektara bogomdane zemlje vinova loza rađa autohtonim sortama koje, u spoju s modernim tehnologijama, daju neka od danas najkvalitetnijih vinskih etiketa Hrvatske.

Cijela priča Testament vinarije seže u 2017. godinu kada su Šveđani, inače veliki zaljubljenici u Hrvatsku, odlučili kupiti vinariju od tadašnjih vlasnika. Proizvodnju i vođenje tvrtke stavili su na leđa Jurju Sladiću, po struci enologu koji se dotad bavio isključivo proizvodnjom.

– Ovo mi je bio izazov. Nikad dotad nisam radio financijsko upravljanje i brending firme, ali sam prihvatio posao i ovdje došao u rujnu 2017., doslovno u trenutku berbe. Godinu kasnije nastao je brend Testament – priča nam Juraj dok sjedimo u kušaonici.

Testament, izvorno oporuka, a u vinskom svijetu iza tog imena krije se spoj svjedočanstva bogate vinske prošlosti šibenskog kraja i modernih tehnologija za proizvodnju vina.

– Područje na kojem se prostire vinograd koristila je JNA kao vojni poligon, kasnije ga je preuzela Hrvatska vojska, tako da je prostor nevjerojatno očuvan, a kao stvoren za uzgoj loze. Zbog prirodnog položaja nema vlage, nema bolesti i s obzirom na to nemamo potrebu previše tretirati biljke – objašnjava Sladić.

U dvije godine Testament vina postala su prepoznata na hrvatskom tržištu, ali još važnije, odlično su se pozicionirali na američkom, kanadskom, belgijskom, njemačkom, švedskom, mađarskom i talijanskom tržištu.

– Jako puno posla smo napravili u kratkom vremenu, brend i ime su prepoznati. Pravimo pjenušac, Rose, bazni crnjak, odležani, premium i prošek. Ako radimo s drugim sortama, tu su onda Pošip, Debit, Maraština, Tribidrag i Plavac mali, ali uvijek je naglasak na našem Babiću – govori Juraj.

Na 50 hektara prostire se 250 tisuća loza, a novih 25 tisuća sadnica posađeno je ove godine. Redom Tribidraga i Lasine. Sve redom ekološka proizvodnja.

– S Lasinom sam odrastao i nju sam oduvijek nekako htio uzgajati. Kako je ima samo u zaleđu Skradina, ovo je prvi put da je posađena u kršu. Lasina ima ogroman potencijal, manje tanina, elegantnija je, aromatičnija i njoj često tepaju da je dalmatinski Pinot crni. Nema je puno na tržištu, a nekako se poklopilo da se vlasnicima vinarije svidjela i moj prijedlog za sadnju je prošao. Dakle što se tiče proizvodnje imam apsolutnu slobodu i na tome hvala vlasnicima – iskren je voditelj Testament vinarije.

Upravo on glavni je i u podrumu. Jako puno, kaže, eksperimentira, od fermentacije s prirodnim kvascima do proizvodnje maceriranih vina. Prošlogodišnji Prošek, čija je berba bila u studenom, dva je mjeseca sušen na lozi.

Iz Europe čekaju 25 milijuna kuna za daljnja ulaganja

Projekt izgradnje novog kompleksa proizvodnje i dijela za turiste je spreman. Dobivena je građevinska dozvola i projekt je prijavljen za sufinanciranje kroz vinsku omotnicu.

– Proizvodnja će biti kapaciteta milijun litara, izgradit će se potpuno nova vinarija. Dvije razine bit će u zemlji i dolje će se nalaziti inox podrum, barrique podrum i ostali sadržaji potrebni za proizvodnju, a turistički dio sadržavat će kušaonu, restoran, terasu i vidikovac s kojeg puca pogled na Šibenik, otoke i cijelo imanje – priča nam Juraj, vjerujući kako će sljedeće godine konačno početi i izgradnja velebnog projekta.

Trenutni kapacitet Testamenta je 300 tisuća litara, a na Babić im otpada 85 posto proizvodnje.

Nagradama do boljeg plasmana na tržištu

Testament Winery prvi se put predstavio svjetskom tržištu lani, i to na Decanterovim Svjetskim vinskim nagradama u Londonu.

– Poslali smo na natjecanje Testament Babić, vino iz prve berbe mene i novog menadžmenta i osvojili smo srebro s dobivena 93 boda. Bio je to prvi put da je Babić dobio takvo priznanje, i to među 17 tisuća uzoraka iz 54 zemlje, na što smo zaista bili ponosni. Ove godine na natjecanje smo poslali tri vina, Dalmatian dog Babić iz 2016. koji je osvojio zlato, Testament Pošip iz 2019. koji je također osvojio zlato i Pošip iz 2018., koji još nije na tržištu, a rađen je tradicionalnom metodom bez dodatka kvasaca i kontroliranom jedino temperaturom. Za njega smo dobili broncu – ponosan je Juraj Sladić.

U Hrvatsku je s ovogodišnjih Decanterovih nagrada otišlo 270 medalja, od čega 11 zlatnih. Dvije su Testamentove, a s jadrtovačkih padina mogu se pohvaliti i činjenicom da su jedina vinarija u Dalmaciji koja je osvojila dvije zlatne medalje.

Nagrade nam znače jako puno, jer jedna mala Hrvatska, jedan mali Testament, što zapravo i jesmo za svjetske okvire, sa sortom kojoj većina svijeta ne zna ni izgovoriti ime, uspijeva pobrati takva priznanja. To je uspjeh i mi smo na njega izrazito ponosni – dodaje Sladić.

Za kraj još malo lijepih vijesti iz Testamenta. Vinarstvo je pandemija potukla diljem svijeta, ali ne i Testament. Kada je većina ljudi ostala zaključana u četiri zida, Testament je nastavio raditi i pripremati se za normalizaciju života, pa su popuštanje mjera dočekali spremni, a to se odrazilo jako dobro na njihov posao.

– U lockdownu nismo imali kome prodavati vino, ali smo uspjeli naći kanale i plasirati određene količine vina u Kanadu i Ameriku. Nismo stali raditi ni dana. Bilo je to vrijeme radova u vinogradu, rezidbe, sadnje novog vinograda, pripreme mladih vina u podrumu, blendova za tržište i mi smo cijelo to vrijeme bili u kontaktu s kupcima i klijentima kako bi spremni dočekali sezonu. Oborili smo lanjske brojke – veli Sladić.

Ovog je tjedna devet tisuća boca Babića Dalmatian dog otišlo u Švedsku. Čeka ih isporuka dodatnih sedam tisuća. A vinograd? On, pak, zahtijeva rad tokom cijele godine. Od rezidbe, plivljenja, berbe Pošipa koja starta u kolovozu, prelijeva se na Babić kroz rujan, a zatim počinje i branje Plavca. Ne kaže se uzalud da je loza kao djevojka – oko nje se treba stalno truditi, a svaka pogreška skupo se plaća. Za razliku od masline koja je kao majka, ona uvijek vjerno čeka i daje od sebe, čak i kad je zanemarena. U Testamentu se, ipak, prema maslini odnose kao i prema lozi. Jer nasad od šest tisuća stabala nije zanemariv. Za Testament ekstra djevičansko maslinovo ulje tek će se, vjerujemo, čuti…

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.