Čija god bila ideja da pri uređenju perivoja na prostoru nekadašnjeg šematorija, kako se govorilo za groblje, pred crkvom Gospe vanka grada postavi fontanu s dijelom stijene sa Skradinskog buka, danas mu moramo biti zahvalni. Šibenik je vjerojatno jedini grad koji ima živu fontanu, fontanu koja raste.
Sama zamisao tvorca fontane sigurno je bila manje spektakularna od ovoga što danas imamo, čime se možemo hvaliti, ali smo i u velikoj obavezi očuvati za budućnost. Možda nismo ni svjesni činjenice da u središtu Šibenika imamo neizmjerno vrijedan komadić Nacionalnog parka Krka, minijaturu Skradinskog buka sa svim njegovim značajkama – sedrom, mahovinom, vodom i faunom.
I sam više od pola stoljeća prolazim pored te fontane, a tek nedavno sam posta svjestan činjenice da bi to mogao biti svjetski unikat i nešto neponovljivo. Potvrdila mi je takvo razmišljanje i Gordana Goreta, rukovoditeljica Odsjek za zaštitu voda, sedrenih barijera i biološku raznolikost Nacionalnog parka Krka.
– Danas više uopće nije moguća opcija da bi netko došao na slapište i uzeo komad sedre. Jednako je kažnjivo uzimanje žive sedre kao i fosilne sedre, a to su ostatci staroga toka koji je ili presušio ili ostao bez vode nakon što je vremenom Krka djelomično mijenjala svoj tok, priča nam Goreta.
I te fosilne sedre danas u Šibeniku ima uz stubište podno spomenika kralju Petru Krešimiru IV. gdje je dospjela također davno prije proglašenja Nacionalnog parka Krke i njegove potpune zaštite.
– Sedra je jako dobar građevinski materijal i u uvjetima kada nije bilo nikakve zaštite koristila se u gradnji. I crkvica svetog Nikole na Skradinskom buku kompletno je izgrađena od sedre. To je ipak ono što ostaje u prošlosti, više se ne može dogoditi, ali je sačuvano kao spomenik. Sasvim je sigurno da je u fontanu kod Gospe vanka grada donesen neki komad odlomljene sedre koji se autorima fontane učinio atraktivnim i naprosto su ga prenijeli u grad, kaže Goreta.
Pri izgradnji fontane ona je planirana u nekakvim omjerima u kojima je taj komad sedre pokriva tek manji dio vodene površine i može se pretpostaviti da nitko nije očekivao ono što se kasnije dogodilo, a traje i danas.
– Nekakve detaljne analize bi sigurno potvrdile, a mi možemo pretpostaviti da je ta sedra u dodiru s vodom i obraštajem koji je nastao na toj osunčanoj lokaciji, nastavila proces, odnosno svoj ‘život’ i rast i danas je nekoliko puta veća, nego što je bila u vrijeme kada su je postavili. To je samo pokazatelj da su se poklopili svi dobri uvjeti jer jedino tada sedra može rasti. Bilo kakvo zagađenje ili neke druge promjene, kao i presušivanje fontane, zaustavili bi rast, priča Goreta.
To što sedra i danas raste pokazatelj je dobrih mikrouvjeta šibenske lokacije na kojoj je postavljena, a to je upravo ono što i stručnjaci nastoje sačuvati u Nacionalnom parku Krka. Zato smo i tražili savjet kako sačuvati taj djelić Krke u središtu grada.
– Svi bismo morali voditi računa da ne bacamo ništa u vodu fontane, da ribice i kornjače i dalje ostanu tamo jer na neki način one pomažu vegetaciju, one svojim nogama premještaju tu vegetaciju po sedri. Taj prirodni biser i raritet jedne urbane cjeline možemo sačuvati jedino tako da ne bude nikakvih intervencija na sedri i funkcioniranju fontane jer je konstantno natapanje ključno za očuvanje sedre, poručuje Gordana Goreta.
Sve ovo bit će izazov za Zeleni grad koji je preuzeo brigu o fontani i živom svijetu u njoj jer je sedra već dobrano obrasla dovodne cijevi i štrcaljke te postoji realna opasnost da se prekine dotok vode.
– Postoje načini jer se svakako mora osigurati nesmetan dotok vode. S obzirom da sedra ne raste brzo, u najpovoljnijm uvjetima nekoliko milimetara godišnje, onda ima prostora i vremena da se to kvalitetno napravi. Šteta bi bila da se radi bilo kakva veća intervencija koja bi uništila takav prirodni spomenik. To je živa fontana i komadić Nacionalnog parka Krka u centru grada što bi svakako trebalo i vidno označiti kako bi turisti znali s čim su se susreli usred Šibenika. Složila se s našim zaključkom Gordana Goreta iz NP Krka.
Na potezu su gradska uprava, njihove tvrtke i Turistička zajednica Šibenika, a mi građani Šibenika trebali bi preuzeti odgovornost za sve svoje postupke i očuvati jedinu živu fontanu, možda i u svijetu.
