Vikend kuća šibenskog arhitekta Tomislava Krajine na Jadriji jedna je od četiri nominirane za Nagradu ‘Drago Galić’ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2018. godinu, koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata po izboru međunarodnog žirija. Krajinino jadrijsko utočište odabrano je među 64 prijavljena autorska rada, a otvorenje izložbe svih nominiranih radova i dodjela nagrada bit će 28. ožujka u Rijeci.
Kada je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća popularnost Jadrije nadišla kapacitete kabina na samom kupalištu, a neposredno pred izgradnju zidanih objekata, u okolnoj borovoj šumi počelo je postavljanje manjih drvenih bungalova od ariša, izdignutih iznad terena. Upravo na mjestu jednog od posljednjih bungalova u samom naselju, nedaleko od šljunčane plaže, Tomislav Krajina odabrao je lokaciju za svoju vikend kuću.
Upravo u tom dijelu Jadrije u kojem je po Krajininim riječima očuvan duh stare Jadrije i ondašnjeg načina života, trošni bungalov zamijenila je nenametljiva prizemnica od oko 38 kvadrata na nevelikoj parceli od 184 četvorna metra.
– Radeći na ovom projektu probudila su se sjećanja za koja nisam ni znao da su toliko živa. Dok god oblici nisu poprimili konotacije bungalova, izdignutih od terena, zbog čega je ova mala gradnja ‘podijeljena’ u dva još manja volumena, nisam bio zadovoljan – priča nam Krajina o procesu projektiranja.
U okruženju betonskh zidova susjednih objekata s tri strane Krajina odgovara također zidovima, a kuća licem osluškuje specifični ‘genius loci’ Jadrije.
– Prednja dvorišna strana kuće transformira se pomicanjem kliznih drvenih i staklenih panela, formirajući prostore koji se nadovezuju na dvorište u kojem još uvijek stoji nekoliko borova iz stare jadrijske šume. Nekad su prostori kuće lođe na kojim se sjedi za kišnog vremena, po noći se navlače samo drvene grilje kroz koje ulazi šum i miris mora i borova, kao i pjev cvrčaka, a kad se rastvore grilje, iza reflektirajućeg stakla može se danju uživati zaklonjen od vanjskih pogleda – opisuje Krajina povezanost kuće s okolišem.
Prednje dvije prostorije služe po danu kao dnevni boravak, a njihovim korištenjem kao spavaonice, još uvijek su iz vanjskog prostora samostalno dostupni kuhinja, kupaonica i garderobni prostor. Pravi dnevni boravak je dvorište, odnosno plaža koja je udaljena dvadesetak metara.
Iako na prvi pogled kuća izgleda kao prefabricirani element dovezen i postavljen na tu lokaciju, ona nije montažna i građena je na klasičan način, ali uz posebno osvjetljenje noću izgleda kao da lebdi u prostoru. I materijalima je Krajina želio ostati što prirodniji te replicirati miris i ugođaj starih bungalova. Fratunom zaglađena žbuka na svim je zidovima, pod je od ariša utrljan uljem i ulašten pčelinim voskom, a i grilje su ariš premazan tikovim uljem. Od nelakiranog drva ariša je i većina namještaja što cijeloj kući za ljetnih vrućina daje posebno ugodan miris.
– Minimalizam i arhaičnost materijala kao i asketski duh oblikovanja, skoro samostanski u interijeru, izraz su poniznosti prema ljepoti ljeta i prirode s kojom se na ovoj lokaciji dođemo spojiti. Krovna terasa je formirana kao ventilirajuća, s izdignutim betonskim pločama. Za svaki slučaj kuća ima i klimatizaciju, ali se skoro nikad ne koristi. Više služi za zagrijavanje izvan ljetne sezone. Više puta sam čuo od Jadrijaša da Jadrija ima dušu. Nadam se da sam ovom gradnjom dodirnuo nešto od te duše. U svakom slučaju ja i moja obitelj, žena i sin, smo sretni u ovom malom prostoru – dodaje Krajina.
Nagradu ‘Drago Galić’ ustanovilo je Predsjedništvo Saveza arhitekata Hrvatske (SAH) 26. veljače 1983. godine radi izdvojenog i potpunijeg vrednovanja stambene arhitekture s ciljem da se posebno naglasi njen širi stručni i društveni značaj i to kao godišnju nagradu za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture. Nagrada nosi ime prvog dekana osamostaljenog Arhitektonskog fakulteta, na kojem Galić djeluje od 1947. godine do umirovljenja 1975. godine.
(Foto: Tomislav Krajina)
