Dubravka Đurđević, vlasnica domaće radinosti Šibenik koja jedina je koja ručno izrađuje šibenski vez i šibenske kape, a zahvaljujući njezinoj kreativnosti i apliciranju šibenskim boula na torbe, narukvice, pojaseve i svakojake suvenire taj dio šibenske baštine dospio je u cijeli svijet. Uspjela je način na koji to radi zaštititi i kao inovaciju. U Muzeju grada Šibenika ističu kako je njezin dugogodišnji rad upravo rad na očuvanju dugogodišnje baštine Šibenika. Nijedno ljeto u Šibeniku, srednjovjekovni sajam, Adventura ili sajam Agroturizma u Skradinu ne mogu proći bez njezina štanda sa šibenskim kapama, torbama, narukvicama koji su ukrašeni ručno izrađenim šibenskim vezom i boulama. To je, u svakom slučaju, razlog zbog kojeg je ušla u izbor ovogodišnje Šibenske grandece. Tako je kandidirana za titulu koja je naziv dobila po pjesmo koju je na Festivalu dalmatinske šansone otpjevala Ivana Kovač u haljini dio koje je sa šibenskim boulama izradila upravo Dubravka.
S obzirom na njezinu sveprisutnost na sajmovima i događajima vezanim za promociju šibenske baštine čini se da se tim poslom bavi odavno, ali zapravo ona je u tomu tek unazad deset godina, otkako je otišla u mirovinu kao daktilografkinja na Općinskom sudu u Šibeniku.
‘Cijeli život sam voljela ručni rad. Učila sam ga uz baku, ali dok sam radila, uz dvoje djece, nisam se stigla tome posvetiti. Inače, imala sam 17 godina kada sam sebi isplela haljinu. Tek kada sam otišla u mirovinu počela sam se baviti ručnim radovima, najprije sam počela kukičati predmete za svoje unuke’, počinje svoju priču Dubravka.
Zanimljivo je da nije rođena Šibenčanka, ali je postala pravom zaštitnicom njegove baštine.
‘Rođena sam u Novoj Gradiški, ali sam sa sedam godina došla u Šibenik i ovaj grad me je obilježio i odredio u svakom pogledu. To je moj grad. Tu sam odrasla, udala se, odgojila djecu. To je grad u kojem živim i zato sve što radim nosi njegov pečat’, dodaje.
Za Dubravkinu ‘opsesiju’ šibenskim boulama zaslužan je njezin partner Dragan Petrović, nekadašnji strastveni Funcut.
‘Zamolio da mu napravim narukvicu sa šibenskim vezom, s boulama. Kad sam mu to napravila, istog se dana vratio i rekao: ‘Imaš narudžbu od drugih Funcuta za još pet narukvica!’. Tako je sve počelo”, prisjeća se Dubravka. Potom joj je došla ponudu da izradio dio haljine za Ivanu Kovač i njezin nastup na Festivalu dalmatinske šansone i pjesmu ‘Šibenska grandeca’.
‘Došla je kod mene moja susjeda Marina i to mi je predložila. Izradila sam gornji dio haljine kao topić i s donjim dijelom ga spojila s lancem s boulama. Od tada sam počela šibenske boule aplicirati na razne predmete od narukvica, pojaseva, torba do božićnih ukrasa, ukrasa za tokanjčiće i slično. Uz to izrađujem ručno i šibenske kape’, kaže Dubravka.
I Splićani cijene šibenska obilježja
Otvorila je kućnu radinost ‘Šibenik’ i tog ljeta, 2012. godine, sa svojim narukvicama i pojasevima prvi put izašla na štand.
‘U početku sam radila samo narukvice i pojaseve. A onda se taj asortiman lagano širio. Počela sam raditi i male torbice punjene lavandom. Sve sa šibenskim vezom, naravno. Onda su krenuli privjesci za ključeve, boule i šibenski vez plela sam i za staklenke za sol i papar, čokanjčiće i bocuniće za rakiju. Tako sam ‘obukla’ i cijelu jednu obitelj bocunjčića: majku, oca, djecu, baku, djeda… Punat za puntom počele su nastajati i ženske torbice, bez ikakvog nacrta, onako iz glave, a prije nekoliko godina napravila sam i prvu malu, suvenirsku šibensku kapu. Bila je proglašena službenim suvenirom šibenskog srednjovjekovnog sajma 2014. godine, kada je obilježavao 10. godišnjicu. A onda je prvi put napravila i šibensku kapu koja nije samo suvenir nego se može i nositi’, priča Dubravka.
Unazad nekoliko godina surađuje s jednom modnom kreatoricom iz Splita. Za njezine tunike izrađuje šibenski vez. Te su tunike predstavljene u cijelom svijetu.
‘Uvijek sam se vodila time da radim predmete sa šibenskim vezom koji neće skupljati prašinu nego će biti nosivi odnosno moći će se koristiti u svakodnevnom životu’, objašnjava Dubravka.
Svaki njezin proizvod je unikat jer je ručno rađen. Kaže da joj često ideje dolaze noću i onda se ustane i ne ide spavati dok to što je zamislila ne izradi.
Za svoj rad i sudjelovanja na raznim sajmovima, Dubravka je dobila brojne zahvalnice, a prije nekoliko godina za svoje narukvice i pojaseve osvojila je i srebro za uspješan nastup na 37. hrvatskom salonu inovacija i 8. izložbi inovacija. I koliko god su joj ta i slična priznanja draga, a i pokoja kuna zarađena od prodaje njezinih rukotvorina dobro dođe za poboljšanje skromne mirovine.
Ni teška bolest je nije omela
Koliko voli to što radi govori i to što kukičati nije prestala niti kada je prije pet godina oboljela od zloćudne bolesti. Operirala je karcinom dojke, bila na kemoterapijama i kukičala je dan nakon operacije.
‘Iako sam bila bez kose i obrva, odlazila sam na štand, odmah drugi dan nakon što bih primila terapiju. Kukičala sam u rukavicama jer su mi nokti bili crni od lijekova. Nisam odustajala, jer volim konac i kukicu. To me smiruje i opušta. Na sreću, djeca su mi sa svojim obiteljima situirana, kćer u Italiji, sin u Zagrebu, a ja kukičam i tako zaboravljam na svoju bolest’, iskreno će i smireno Dubravka , kao da pričao nečemu posve normalnom, jednostavnom, a ne o teškoj bolesti.
Dubravkine narukvice i pojasevi sa šibenskim boulama, kaše, torbe i drugi suveniri razasuti su po cijelom svijetu zahvaljujući Šibenčanima koji su ponosni na svoju baštinu. Ali trebalo je do toga doći. U početku, kada su se šibenske boule nalazile samo na keramičkim tanjurima i šalicama, prisjeća se Dubravka njezini proizvodi nisu baš bili prepoznati, ali postupno su ljudi prepoznavali njihovu vrijednost . Danas je dolaze mladi po vez za maturalne haljine. Za svoj način rada dobila i treći nagradu na sajmu inovacija INOVA. Uspjela ga je i zaštiti, a za to je trebala izbrojiti svaki ubod i svaku ‘očicu’ u kukičanju.
Na pitanje kako je doživjela kandidaturu za Šibensku grandecu odgovara bez lažne skromnosti i pretjerivanja u skromnosti. ‘Bila sam malo zatečena, ali me je ta vijest razveselila i hvala onima koji su me predložili na povjerenju’.
