Centar za odgoj i obrazovanje ‘Šubićevac’ jedina je ustanova na području županije koja se brine o djeci i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama. Djelatnost obuhvaća brigu od samog rođenja, što je novost u njihovom poslu. Ravnateljica Bego naglašava kako izrazito dobro surađuju sa Šibensko-kninskom županijom, a jedna od novih suradnji je potpisivanje ugovora kojim će se financirati stručno usavršavanje mlade edukacijske rehabilitatorice.
– Jedna od naših najznačajnih uloga je rehabilitiranje djece od najranijih dana, a tada su uspjesi najveći. Tu smo velika podrška roditeljima, jer kad se morate suočiti s činjenicom da vaše dijete ima mentalne teškoće, netko mora biti tu za vas, kaže Bego.
Uz to,postoji djelatnost odgoja i obrazovanja, te se na taj način školuju osnovnoškolska i srednjoškolska djeca, a većina stručnih radnika je ‘osvježena’, mahom su to mladi ljudi. Nekoliko puta održani su dani otvorenih vrata, a volonterizam se polagano probija kao novina u Centru.
– Ujedno, okupljamo djecu čijim je roditeljima oduzeto pravo na život sa svojom djecom, zbog različitih okolnosti. Mi se o njima skrbimo 24 sata, a takve djece je 17, no njih šest ostaje stalno, čak i za praznike, priča ravnateljica.
Odraslih korisnika nema mnogo, ali trebaju podršku svaki dan i cijeli dan. U nastojanju da se deset korisnika uključi u svakodnevni život, na korištenje im je dana kuća, no često se nailazi na velik otpor okoline.
– Nekad budu preglasni, nekad dođe do ekscesa, pa nas susjedi često nazivaju, a i prijavljuju nas drugim institucijama. Moram nagasiti kako nismo jedini Centar kojemu se događaju takve situacije. No, ipak nam je najvažnije da se o korisnicima brinemo i da imaju kompletnu brigu. Ipak, mislim da je najbolje da takva osoba, ukoliko je moguće, ostane u obitelji te da dolazi na poludnevni boravak, a takvih imamo 22 i oni dolaze na svakodnevne aktivnosti. Osoba ostane uz svoje roditelje, a osjeća se jako korisno uz sve ono što proizvede- od sušenog povrća do kartonskih kutija, pojašnjava.
Psihosocijalna rehabilitacija je posebna priča, koja je vezana za sve korisnike koji ulaze u domenu ustanove, a pripadaju predškolskim i školskim ustanovama.
– Djeca i odrasli dolaze na rehabilitaciju. Nakon što stručni tim, s obzirom na poteškoće, procijeni kakva je pomoć potrebna, dijete dolazi na terapije-fizioterapija, likovna i glazbena terapija, pomoć logopeda, kinezioterapija i slično. Velika je potreba za logopedima, jer je to prvi indikator brojnih poremećaja, pojašnjava ravnateljica.
Marina Vrankulj, Voditeljica Odjela osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjoškolskog strukovnog obrazovanja po posebnom programu, objašnjava kako imaju prvi i osmi razred osnovne škole, te srednju strukovnu školu za pomoćna zanimanja s posebnim programom.
– U srednjoj školi imamo šest odobrenih zanimanja, no trenutno ih je samo tri- pomoćni vodoinstalateri, cvjećari te pomoćni kuhari i slastičari. Najveći interes učenici pokazuju za pomoćne kuhare i slastičare, a naši učenici vrlo lako pronađu posao. Prvi razred autistične djece radi po posebnom programu za autistični spektar, a razlikuje se u metodama. Naših četvero djece prošlo je razdoblje prilagodbe, a prati se stroga sturktura dnevnog i radnog ritma- od načina ulaska u učionicu do svakog, u tančinu razrađenog detalja radnog dana. Svaku strukturu prate simboli i slike na panou, priča Vrankulj.
Napominju kako je puno podrške potrebno i samom roditelju, o čemu nam je više otkila psihologinja Ivona Mikulandra.
– Kod nas roditelji u pravilu dođu s već detektiranim smetnjama, a dolaze nam sve mlađa djeca. Međutim, važno je reći kad roditelj čuje takvu dijagnozu, proces prihvaćanja traje dosta dugo, u nekim slučajevima i po deset godina. Nekad imate i slučajeva da roditelj naprosto ignorira činjenicu da dijete ima teškoće, što kasnije stvara još veće probleme. Uz to, imamo obitelji gdje djeca proživljavaju teško nasilje, što uvelike utječe na mentalan razvoj, kaže Ivona.
Naglašava da postoje razne poteškoće, koje su istovremeno fizičke i mentalne, a priča i kako se nosi sa sudbinama djece koje susreće svakog dana.
– Jedan dio posla ponesete kući, no eto, nekako se naučite kroz godine. Malena Eva je isto naša korisnica, i nemoguće je da vas takva priča ne dotakne. No, moramo biti podrška i uvijek smo tu za savjetovanje, kaže Ivona.
Učiteljica i nastavnica hrvatskog jezika Ivana Vrljac pojašnjava kako je odmah na početku uvidjela da postoje ogromne predrasude prema takozvanoj ‘specijalnoj’ školi.
– Onda smo se odlučili srušiti predrasude i ‘otvorili’ smo naša vrata. ‘Dane otvorenih vrata’ obogatili smo kreativnim radionicama, a šokirali smo se i brojem posjetitelja. U međuvremenu, organizirali smo i Program prevencije nasilja koji sam s još dvoje kolega usavršila, te smo postali provoditelji programa. Trebala bi istaknuti kako smo sudjelovali i na MDF-u, a samim otvaranjem vrata mnogo učenika došlo je i u našu srednju školu, kaže Ivana koja je zadužena i za web stranicu škole upravo zbog otvaranja same škole prema vani.
Ravnateljica Bego pojašnjava kako djeca iz različitih domova diljem Hrvatske dolaze upravo u Centar za odgoj i obrazovanje Šubićevac, a mahom su to djeca sa teškim mentalnim ožiljcima do kraja života.
– Koliko god se trudili uljepšati im život, ne možete im nadomjestiti obitelj. Tada idemo na alternativne metode kao što su udomiteljske obitelji. Na žalost, kod nas nemamo praksu udomljavati djecu, u sjevernoj Hrvatskoj situacija je drugačija. Mi se trudimo ulagati u edukaciju, a sve se više razvijaju suvremene metodologije koje nastojimo pratiti. Naši mladi stručnjaci su puni želje, a mi pronalazimo sredstva na sve moguće načine, jer želimo poboljšati uvjete rada kao i boravka i obrazovanja djece, kaže Bego.
Profesorica Ivana priča o predivnom primjeru učenika Ante i njegove obitelji.
– Oni su čuli za nas, a iz Dubrovačko-neretvanske županije su. Htjeli su doći kod nas, i on je sada obrazuje u našoj školi, pojašnjava.
Ravnateljica kaže kako im je velika nagrada kada od stručnih tijela dobiju pohvale kako osposobljavaju djecu za samostalan život i rad.
– Moram kazati kako se u našem radu želimo stalno dokazivati. Spremi smo pomoći djeci i roditeljima, a i dalje ćemo se truditi biti prisutni za pomoć djeci koja pomoć trebaju, za sve vrijeme za koje im je ona potrebna. Ako roditelji imaju nedoumice, neka nam se slobodno jave. Ujedno, mi vrlo rado primamo volontere koji žele dio svog slobodnog vremena uložiti za rad sa našom djecom, jer najvažnije im je pomoći i učiniti sve da im olakšamo boravak u Centru, kao i da ih osposobimo za život, zaključuje ravnateljica Bego.
