Sud, bolnica, banke, trgovački centar, tržnica, škole, dvorana… Sve se to nalazi na Baldekinu I koji je žila kucavica ovoga grada, priča nam Želimir Bogadi, predsjednik gradske četvrti Baldekin I. Kako nam govori, riječ je o kvartu u koji Grad kontinuirano ulaže, a stanari su aktivno uključeni u brizi za taj dio grada, bez obzira na političko opredjeljenje.
– Sređena je ‘Tehnološka cesta’, Trg Dražena Petrovića, kao i igralište te spomen-ploča. Uredili smo parkiralište Vatroslav Lisinski, a prvi smo u gradu stavili horizontalnu rasvjetu, odnosno ‘ledice’. To je bio dug proces, no ipak je uspješno priveden kraju. Gradska uprava je uvijek bila dostupna za sve naše probleme i pitanja – pojašnjava Bogadi.
Naglašava kako je blagodat što je jedini problem košnja trave koja nije toliko učestala.
– Ma sve se to obavi kako treba, samo nekad malo zapne, jer ljudi ne mogu stići na sve strane. Ovo je kvart u kojem je sve na ruku. Riva vam je blizu ako poželite kavu kraj mora, ma sve je na ruku, tako da nema potrebe za ‘limenom kočijom’ – govori nam Bogadi.
Jedna od onih koja već godinama živi na Baldekinu I je Senka Orlović, a priča nam kako je to pravi kvart za obitelji s djecom.
– Sjećam se da su se bunili kada su radili Trg Dražena Petrovića, a sad vidim toliko djece i mladih da se ovdje sastaju, druže i igraju nogomet. Vodi se računa o čistoći i zelenilu, imamo našu čistačicu koja redovito održava kvart. Na ruku su nam škole, a djeca su stvarno divna i kulturna. Mirno je, iako ja osobno volim kad je škola jer ima živosti. Možemo reći i da je ovo ‘trg banaka’ – priča Senka.
Jedine ‘zamjerke’ su napuknuti zid na ‘Tehnološkoj’ koji treba popraviti, a ujedno i pokrpati izlaz iz trgovačkog centra City Life.
– Ipak, svi odlično surađujemo, a ovo je kvart koji je jedan od mnogoljudnijih u Šibeniku. Mogu reći da smo uži centar grada, a kako mi se čini, svakim danom sve više rastemo – kazala je Senka.
Zoran Belamarić na Baldekinu I živi od 1966. godine kada su se prvi stanari počeli naseljavati u novoizgrađene zgrade.
– Kako je naša zgrada smještena blizu Željezničkog kolodvora, ovdje je prije 20,30 godina sve bilo puno ljudi. Puna ulica svita kad bi se izlazilo iz vlaka i kad bi studenti odlazili u Zagreb. Igrali smo se na ulici, jer nije bilo prometa dok se nije počela prokopavati ‘Tehnološka’. Ovdje smo supruga Luca i ja zasnovali obitelj – kaže nam Zoran.
Lucijana kaže kako je ovo strogi centar do kraja jutarnjeg radnog vremena pošte, ‘socijalnog’ i pijace, no iza 15 sati kvart se pretvara u periferiju.
– Ova pozicija je ujutro užurbana upravo zbog ‘poslovno-zdravstvenog’ đira, a kako popodne ništa od tog ne radi, mi imamo osjećaj kao da smo se momentalno preselili na selo. Rekla bih da je ovo četvrt za obitelj. Imamo škole i Trg Dražena Petrovića na kojemu se djeca mogu igrati bez straha od automobila – priča Lucijana.
Zoran naglašava kako je uvijek problem parking. S obzirom na broj stanara, jako je malo parkirnih mjesta.
– Mi u našoj zgradi imamo sreću pa se parking uglavnom pronađe. No nekad mi se zna dogoditi da ga parkiram na trotoaru ili na parkingu iza Tehničke škole. Ipak, najgori problem je takozvani Importane. Krenulo je kao odličan projekt, no danas imamo Importane sa čak pet ‘bazena’. Povremeno čujemo žabe, a o komarcima da ne pričam. Djeca iz škole se znaju to družiti, a vrlo je nesigurno i puno stakla, netko bi mogao nastradati, kaže.
Tehnološka cesta, kao i tunel koji vodi prema autobusnom kolodvoru i rivi, uvelike su smanjili promet na ovom dijelu Baldekina. Autobusi i kamioni prolaze sve manje, što je, kako kažu stanari, ogroman plus jer, iako se nalaze u strogom centru grada, cestovne buke gotovo i nema.
Sve u svemu, Baldekin I je prilično ugodno mjesto za život u koji je gradska uprava uložila mnogo u posljednje četiri godine. Od ‘Dražena’ pa do ledica na cesti, taj dio grada je kontinuirano na pameti gradskih otaca.
