Novi, treći, album četveročlanog ženskog banda, koji je započeo kao samostalni projekt pjevačice Dee Dee Penny i u dobroj mjeri svoj lo-fi fuzzy zvuk može zavhaliti Richardu Gottehreru, producentu svih albuma Dum Dum Girls, lagani je odmak od dosadašnjeg zvuka i pravca kretanja korištenog na ‘I Will Be’ i ‘Only In Dreams’ albumima.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=pOF_oo3EgnQ[/youtube]
I dok se u prethodnicima uvelike koristio gitarski zvuk šezdesetih godina, nemilice eksploatiran u zadnjih desetak godina, ‘Too True’ je iskorak u gitarističke 80′, nikako radikalan i nipošto suicidalan čin. Sve pjesme su prilično istog kvalitativnog stanja, katkad bolje, katkad lošije, a tek mrvicu od ostalih odskače Rimbaud Eyes u kojoj me početak pjesme vuče na legendarne The Cult i ‘She Sells Sanctuary ‘, samo ipak u malo izmjenjenoj varijanti, ali i to se da preskočiti do trenutka kada Dee Dee Penny počne pjevati. Ništa loše , ništa specijalno i reklo bi se, nit smrdi, nit miriše.
