Zagrebački indie-rockeri ESC Life, relativno su novo ime na hrvatskoj nezavisnoj glazbenoj sceni. Bez obzira što se radi o imenu koje smo do sada malo ili rijetko imali prilike čuli, glazbenici koji u bendu sviraju nisu nipošto nepoznati u alternativnim glazbenim krugovima. Man Zero, St!llness i Henemdex, bendovi su u kojima su, ili još uvijek, članovi ESC Lifea sviraju, a zajedničko druženje dovelo je i do ove suradnje. Prvi album ‘Access All Areas’, uskoro bi trebao izaći vani, zarazno pjevljiv singl ‘Bad Inluence sluša se već neko vrijeme, a sprema se i promotivna turneja po Hrvatskoj i inozemstvu. U kratkim crtama ESC Life nam je predstavio naš stari sugovornik iz vremena rada u Hemendexu, basista i pjevač, Narantxa.
Od kada postoje ESC Life, tko su članovi benda i uzevši u obzir popis bendova u kojima ste svirali, kaži nam kako je došlo do zajedničke suradnje?
ESC Life su Ante iz St!llness, Elvis iz donedavno aktivnih post rockera Man Zero, bubnjar Umora Sanjin i moja malenkost, koja bi čitateljima Šibenskog tjednika i portala mogla biti poznata po sviranju/pjevanju u nekadašnjem Hemendexu i sviranjem bas gitare u pratećem bendu Nine Romić.
Ante, Elvis i ja se već godinama znamo, družimo i viđamo po koncertima i ovo je zapravo realizacija nekoliko godina starog fiktivnog projekta, za kojeg smo u počecima vjerovali da će oduvijek ostati fiktivan, dok me Ante nije napokon nagovorio. Što bi rekao naš narod, nije teško žabu u vodu natjerati.
Sanjina smo znali kao bubnjara, ali ne osobno, sve dok se u jednoj pijanoj epizodi nije našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i postao naš bubnjar.
ALBUM SNIMLJEN U MOČVARI
S obzirom da se glazba ESC Lifea razlikuje se od vašeg dosadašnjeg bendovskog rada odakle želja za promjenom i kako ste se pronašli u ovoj varijanti indie-rocka, ako se to u jednoj opširnijoj definiciji može nazvati?
Motivi suradnje su zapravo dosadni i uobičajeni, kao i kod svakog benda koji nema ambicije namlatiti novac niti širiti poruku političkog karaktera – htjeli smo svirati nešto opuštenog karaktera. Opuštenog u glazbenom smislu.
Što se tog nekakvog ‘staromodnog’ indie rock zvuka tiče, tu smo uglavnom doma, jer se radi o nečemu što nam se vrtilo po CD playerima od svoje adolescencije, a opet volimo svašta i svirali smo svašta u životu i u ovaj bend donijeli nešto što vjerujemo da nikada ne bi palo na pamet ‘isključivijem’.
Sanjin je najveći outsider, ipak godinama svira u doom bendu i njegov najdraži bend je Pink Floyd, jer mu često padne na pamet nešto što nama nikad ne bi. Uz sve to, ne mogu odoljeti a da ne kažem da su Waters i pokojni Syd jedni od najvećih.
Završili ste snimanje debi albuma. Najava je krenula sa pjesmom Bad Influence, a uskoro kreće i službena promocija albuma. Gdje ste snimali album, jeste li zadovoljni kako zvuči i jeste li općenito zadovoljni reakcijama na koncertima na kojima ste do sada svirali?
Album je snimljen u klubu Močvara, čiju smo specifičnu akustiku htjeli iskoristiti, pogotovo kod snimanja bubnja. Vratili smo se s turneje, odlučili iskoristiti nabrijanost i namlatili sve odjednom, uživo. Mislim da smo uspjeli dobiti ono što ljudi čuju na koncertu. Reakcije na koncerte su dobre, a i mi smo zadovoljni sobom, što naravno ne mora značiti da će svi koncerti biti isti. To nije zabavno.
TOUR SA GRANT HARTOM
Interesantno je da ste prošle godine odradili turneju s legendarnim Grant Hartom. Odakle je došao poziv za tu suradnju, gdje ste sve svirali i kako je bilo družiti se s jednom od ikona glazbenog svijeta?
Elvis i Grant se znaju još od prije, a do suradnje je došlo gotovo pa slučajno, na Grantov prijedlog. Neke stvari ne odbijaš s razlogom. Grant je nevjerojatna osoba sa smislom za humor koji je poprilično kompatibilan s našim, tako da je cijeli tour bio ne samo svirački nezaboravno, nego i jako zabavno iskustvo.
Suradnja među glazbenicima nije ništa neuobičajenija pojava od bendova koji cijeli period trajanja sviraju u istom sastavu. Koliko je vama realno očekivati daljnji nastavak zajedničkog rada i nadogranje ove priče u glazbi koju izvodite?
Kao i sva pitanja na koje nije lako odgovoriti, ovo je jako dobro pitanje. Sva četvorica smo lijepo ugazili u tridesete, a neki i u brak, i ugodno smo iznenađeni koliko nam lijepo leži ovaj tetak-core moment. Vidim nas kako ugodno sijedimo uz ovu muziku.
Nakon promocije albuma u zagrebačkoj Tvornici, vjerujem da slijede i daljni nastupi. Gdje će vas se moći vidjeti i uzimajući u obzir činjenicu da pjevate na engleskom, imate li namjeru otići i izvan granica Hrvatske?
Već jesmo i reakcije na pjesme su jako dobre. Nastojat ćemo svirati što više vani. Upoznali smo i neke izvrsne druge bendove, austrijski Remedy, recimo.
