Prošla su tri mjeseca otkako je mlada Šibenčanka Franka Gulin prihvatila posao u Pekingu na kineskom radiju – China Radio International i poletjela za Daleki Istok. Diplomirana kroatistica, etnologinja i antropologinja brzo se snašla u jednom od najmnogoljudnijih gradova na svijetu što može zahvaliti kolegama na radiju koji su je toplo primili. Ipak, svaki novi dan u Pekingu za nju je i dalje novo otkriće, novi doživljaj.
– Sve je novo, sve je drukčije, sam Peking može se istraživati mjesecima, a gdje su ostali gradovi i pokrajine Kine koje nama u Hrvatskoj nisu previše poznate, a totalno su nestvarne, prvenstveno radi svojih prirodnih ljepota. Nije jednostavno, ali je u svakom slučaju nevjerojatno zabavno – teško sažima Franka dojmove provedena prva tri mjeseca na drugom kraju planete. Prednosti života u Pekingu, prepričava nam, svakako su bezbroj mogućnosti od izlazaka i koncerata do poslova i tečajeva, no često se na sve to ne može stići zbog velikih udaljenosti i nevjerojatnih gužvi.
SUSRET SA TOMIĆEM I CINOTTIJEM
-Katkad putujem do nekih lokacija u gradu i po sat i pol vremena, to je kao od Šibenika do Splita ili od Šibenika do Zadra – navodi jednu od mana života u glavnom gradu Kine. Ispričala nam je kako joj trebalo gotovo dva sata vožnje da bi se našla s bivšim trenerskim dvojcem NK Šibenik, Goranom Tomićem i Antonijem Cinottijem koji su nedavno također stigli u Peking.
– Posjetila sam ih u kampu njihova kluba Beijing Baxy. Putovala sam do tamo skoro dva sata. Ja, naime, živim u zapadnom dijelu grada, a oni na istoku. Još su dvije stvari u Pekingu možda mana, naravno to je zagađenje o kojem se uvelike govori u kineskim i stranim medijima, i zaista ono jest strašno, alarmantno. Druga je činjenica da Peking nije jeftin grad i trebaju si ljudi izbit iz glave misao o Kini kao jeftinoj zemlji, odnosno da su veliki kineski gradovi jeftini. To se najbolje vidi po cijenama nekretnina i najamnina – razbija Franka predrasude. Još jedna od mana, našalila se, jest to što teško pronalazi plavu pituru za kosu.
FALE JOJ PITURA ZA KOSU, SIR, KAVA, OBIČNI JOGURT…
– Naručivala sam je preko interneta i čekala dva tjedna, u svakom pogledu sam manjina ovdje – smije se. Na pitanje što joj najviše nedostaje iz Hrvatske, Franka iznosi cijelu listu.
– Obitelj, prijatelji… Proljeće u Zagrebu, ljeto u Šibeniku, moji pas i mačka. Ubila bi za jeftinu kavu i kulturu pijenja kave po kafićima. Ima ovdje toga, ali je redovito skupo i nije to to …Ubila bi za dobar sir, domaće maslinovo ulje i jogurt koji nije sladak. S druge strane, i ovdje ima toliko dobrih stvari da se isto ne treba puno žaliti – kaže. Neizostavno ju je bilo pitati kakav je noćni život u Pekingu.
– Skup. Jako jako jako skup. Peking nije Tokyo, al su cifre svejedno velike. Izlasci su ovdje poprilično zapadnjačka stvar. Zapadnjaci su donijeli tu kulturu noćarenja i bančenja, po mome mišljenju. Kineze baš i ne vidim po noćnim klubovima, ima ih, naravno, ali u odnosu na zapadnjake manje – pojašnjava Franka te na našu molbu pokušava proanalizirati koliko su Kinezi drugačiji od Hrvata.
STRAH ZBOG SJEVERNE KOREJE
– Malo su tajanstveniji od nas, ali s druge strane ljudi su mi rekli da to ovisi i o pokrajinama u Kini obzirom da se radi o ogromnoj, ogromnoj zemlji … Mnogi ljudi su mi rekli da su primjerice ljudi iz pokrajine Yunnan sjajni … Ta je pokrajina na jugu, zelena, sunčana, s predivnom prirodnom i finom hranom. Sjevernjaci malo jesu zatvoreni, ali s druge strane u Pekingu se stvarno ne mogu požaliti na ljude jer u velikoj većini slučajeva su spremni pomoći – upućuje nas. Naravno, nismo izbjegle prokomentirati političke aktualnosti u njezinom susjedstvu, odnosno situaciju sa Sjevernom Korejom.
– Stvarno sam bila dva, tri dana u malom strahu i razmišljanju sto ako stvarno nešto bude, pogotovo kada su mi počeli stizati zabrinuti e-mailovi iz Hrvatske. No, imala sam nedavno intervju s jednim od najpoznatijih kineskih novinara Ma Xiaolinom koji je ujedno i politički komentator, dobar poznavatelj pitanja Bliskog Istoka i Korejskog poluotoka, pa smo nadugo i naširoko o tim temama. Došli smo do zaključka da neće biti ništa – poručuje Franka.
