Dosadašnjem vlasniku Ediju Renji istekao je ugovor o najmu, a zbog manjka ambicije da na istom mjestu nastavi u istom ritmu ili, pak, riskira i napravi korak dalje, nije mu preostalo ništa drugo, nego staviti ključ u bravu i okušati poslovnu sreću na nekoj novoj lokaciji.
U njegovim najboljim danima prošlog desetljeća Dobrić su sačinjavali Beat bar, caffe bar Leggero i pivnica Toni. Tamo su izlazili svi bez obzira jesu li bili rockeri, darkeri, šminkeri, rasta ili pankeri. Dolje je rasla jedna generacija.
– Moguće da je tako. Beat je puštao jednu vrstu glazbe, Leggero drugu, a Toni je imao jednu svoju tradiciju. Sigurno je da će ovaj trgić nedostajati gradu, ali nadam se da će ga preuzeti netko drugi i da će znati napraviti kvalitetan program već ovog ljeta – nadanja su dosadašnjeg vlasnika koji će dodati kako je tek s njegovim dolaskom na Dobrić taj trg počeo poprimati naličje prave, male urbane sredine u Šibeniku.
– Ljudima je žao što zatvaram jer, bez pretjerivanja, bila je ovo urbana oaza i uvijek sam pazio na vrstu glazbe koja se tu puštala – tvrdi Renje.
DISKOTEKA ZA 300 LJUDI
Bilo je to mjesto na kojem su se miješale generacije, glazbeni ukusi. Svi su se međusobno znali preko ovog ili onog i nije bilo bitno jeste li piće koje držite u ruci platili u Leggera, Beata ili Tonija. Bilo je važno biti dolje, u središtu zbivanja i zabaviti se najbolje što se može. ‘Cijeli je trg bio samo naš’, reći će oni koji su tu provodili petke i svetke. Bilo sunce, bila kiša Dobrić je bio centar svi zbivanja zahvaljujući tamošnjoj ugostiteljskoj ponudi. Edi je s Leggerom prošao sve ugostiteljske faze od restorana, preko kafića do moving bara, uvijek u potrazi za nečim novim, ali i isplativim. Šest godina nakon, Edi je zadovoljan minulim vremenom i svime što se u međuvremenu zbivalo.
– Mislim da je važno da sam napravio po svome. Kad sam došao, tada to nije bilo ono pravo. Htio sam napraviti lokal koji će biti drugačiji, htio sam skupiti ekipu i mislim da sam u tome uspio – prisjeća se ugostitelj početaka, baš kao što se sjeća i trenutka kad je sve krenulo nizbrdo. Sivi oblaci nad Dobrićem počeli su se skupljati u trenutku kad se počeo naplaćivati parking na rivi, kad su trgovine na istom mjestu počele zatvarat jedna za drugom.
– Sve je to pitanje ponude i potražnje – kratko rezimira Edi, te dodaje kako ide dalje, ali neće daleko. Želja mu je otvoriti nešto poput Leggera, samo na drugoj lokaciji i puno veće. Upravo će se njegova nova poslovna ideja o otvaranju diskoteke na nekoj drugoj lokaciji u Šibeniku, kapaciteta od 250 do 300 posjetitelja posebno svidjeti Ivanu Buriću, bubnjaru benda Kost i koža koji će u petak, 23. ožujka, zasvirati, vjerojatno, posljednji put na tom mjestu.
– Šteta što zatvara, ali što se može. Očajno nam nedostaje klub za tristotinjak ljudi u gradu i to s kvalitetnim programom, što glazbenim, što filmskim, ali i ostalim – komentirao je Burić zatvaranje Leggera i trenutačnu sliku grada koji umjesto da povećava broj sadržaja, on ga kontinuirano smanjuje.
