Velika životna ispovijest u Jutarnjem

‘Knjiga o Gabi’: Gabi Novak o impresivnoj karijeri, upoznavanju i životu s Arsenom

Nedavno je objavljena ‘Knjiga o Gabi’, biografija glazbene dive, šansonijerke, ljubiteljice animacije, slikarstva i poezije, pjevačice koja tijekom 60 godina karijere jednako privlači sve generacije. Knjiga s potpisom Siniše Škarice prati životni put Gabi Novak koji je kao scenarij za fascinantnu filmsku priču, piše Jutarnji.hr.

Poticaj za ovu knjigu oduvijek je dolazio od njezina supruga Arsena Dedića. Gabi se dobro sjeća njegovih riječi: ‘Meni ne treba, moje pjesme govore sve. Ali, gledaj, ti imaš tako bogat život, od djetinjstva, rođenja u Berlinu, prošla si grozni Drugi svjetski rat, probijala se, došla si do Hvara, okolnosti su bile strašne. Bila si odvojena od roditelja, došla u Zagreb, izgubila si oca… Valja objaviti tvoj put’.

Gabi se odmah nakon osnovne škole upisala u Školu primijenjenih umjetnosti, ustanovu izuzetnoga glasa. Zanimalo ju je jedino slikanje i pjevanje. Ovaj drugi talent, ponosno kaže, naslijedila je od nona s Hvara.

Na jednom od tada popularnih festivala s Ivom Robićem otpjevala je alternaciju pjesme ‘Ljubav ili šala’. Iz tadašnje dvorane Istra, danas ZKM-a, Gabi Novak krenula je na festivalske pozornice. A u svojoj jazz eri osim domaćih velikana poput Petrovića, Glojnarića i Prohaske imala je priliku zapjevati i uz eminentne inozemne jazzere Lewisa, Turnera, Burtona, Woodsa, te legendarnim Satchom. No, oduvijek je bila, kako kaže, velika tremašica.

– Iza mene je veliko iskustvo pa si mogu dopustiti da i dandanas imam tremu kad izađem pred publiku. I mislim da je to bitno. To je znak da mi je strašno stalo. Kada čujem glazbenike, neposredno prije nego što trebaju izaći na scenu držeći gitaru u ruci, kako pričaju viceve ili nešto komentiraju, ja to ne mogu vjerovati. Baš me je Vice Vukov znao pitati volim li kad me ljudi potežu za rukav uoči nastupa. Složili smo se da je najbolje sakriti se, malo se upjevavati i naći svoj mir i koncentraciju – priča Gabi.

Za sve profesionalne i privatne godine bio je presudan susret s Arsenom Dedićem. Zahvaljujući skladatelju Mariju Bogliuniju, pjevačica i student prava i flaute upoznali su se 1959. godine na Zagrebačkom festivalu, piše Jutarnji.hr.

– Arsen tanašan i skroman. Primila sam ga za ruku i kako smo se pogledali, u tom smo trenutku i kliknuli. Odmah sam znala da je to osoba s kojom ću se najdulje družiti u životu. Znala sam da je on negdje moj. I samo smo se počeli družiti. Išao je život, svatko je ušao u svoje brakove, ali viđali smo se sve vrijeme. Taj glazbeni svijet koji sam spomenula značio je i privatno druženje. Odlazili bismo na večere, zajedno gledali San Remo na televiziji. Naš Mario Kinel bio je jedan od rijetkih vlasnika televizora. I danas se sjećam folije preko TV ekrana koja je davala štih boje. Platili smo stolce, donijeli večeru… Nas desetak gledalo je prijenos do 2 ujutro. Nikad neću zaboraviti izvedbu ‘Volare’ i ljude koji su drugo jutro na ulici pjevali uglas ‘volareee’. To su bila skromna, ali vrlo upečatljiva vremena i volim ih se sjetiti. Išli smo u kino, kazalište, Saloon, Jabuku, Gradski podrum… Uopće nije bilo bitno s kim, glavno da se ide, da je to ekipa istomišljenika. U društvo su potom ušli dečki iz 4M, Ivica Krajač, Hrvoje Hegedušić, Drago Diklić Fiko. Ta prijateljstva su vječna, primjerice Tereza i ja se čujemo svaki dan. Pod obavezno. Naravno, tu je i naša Radojka koja je dosta mlađa od nas. Lijepo je što smo ostali u kontaktu, prepričavamo viceve, smijemo se i komentiramo naša vremena. Okupljamo se najviše kod Tereze, ali moram priznati sve rjeđe jer život nosi svoje, kao i pandemija. Ja danas, u ovim vremenima, svojeg poštara čak špricam dezinfekcijskim sredstvom. Imali smo čarobna druženja i divan život. Tu su bile ljubavi, vjenčanja, međusobno smo povezani i kumstvima – priča Gabi.

Osvrćući se na glazbene godine, kaže kako je gotovo dvadesetak godina imala pjesme koje su je formirale, ali i trasirale njezin glazbeni put. Naglašava da se tijekom 70-ih i 80-ih razvila kao pjevačica. Pomoglo joj je što je oko sebe imala ljude koji su pazili što pjeva, a te drage ljude birala je sama. Ne zaboravlja niti godine suradnje s Đorđem Novkovićem i producentom Matom Došenom. Postigavši visok standard kvalitete, Gabi je pjevala pjesme koje su s godinama postale bezvremenske. Priznaje da se s vremenom malo uspavala, ali onda je sve uskomešao njezin sin povratkom s fakulteta u Grazu.

-Mama, divno je što ti radiš, ali predlažem da tatine pjesme koje pjevaš, a to su pjesmurine koje traju godinama, napraviš u novom glazbenom ozračju – rekao joj je tada Matija.

Cijelu Životnu ispovjest i intervju s Gabi pročitajte ovdje.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.