Pratite li malo na www.imdb.com, u prvih pet najboljih filmova na svijetu po izboru čitatelja je ‘Shawshank redemption’ Franka Darabonta, a dugo je bio i na prvom mjestu. Dakle, riječ je o zatvorskom filmu. Logikom bi to značilo i da je je to najbolji zatvorski film ikad snimljen na svijetu, jel. Ma kako da nije, riječ je o zabavnom filmu, zapravo bajki, sa simpatičnim glumcima i dobrom režijom, ali daleko je to od onog pravog.
U to ste se mogli uvjeriti prošlog vikenda, HRT1 nas je u manje od 10 sati razmaka, u subotu uvečer i nedjelju rano ujutro počastio s dvije poslastice, s još uvijek svježim ‘Un prophete’ ili ti ‘Prorok’ Jacquesa Audiarda, te sa legendarnim ‘Le trou’ ili ti ‘Rupa’ velikog Jacquesa Beckera iz 1960. godine. Važno je zvati se Jacques, reklo bi se.
Prvi film prati šestogodišnji zatvorski razvoj malog i bezazlenog delikventa u francuskom zatvoru, gdje malo pomalo postaje veliki igrač i pravi kriminalni mastermind. I to bez ikakvog uljepšavanja, najprije što je morao u zatvoru napraviti je spašavati živu glavu od opasnih Korzikanaca koji zapravo drže zatvor, ali i pola francuske političke scene. Inače mi nije lako izdržati gledati film od preko dva i pol sata trajanja u terminu od ponoći do skoro tri ujutro, ali za Proroka mi to nije bio problem, makar sam ga već ranije gledao. Prema tom filmu ‘Iskupljenje u Shawshanku’ izgleda kao obiteljska limunada, a moralne dvojbe glavnog aktera i njegov nalog za samoodržanjem sve Tim Robbinsove probleme jede za doručak.
U nedjelju ujutro u osam, dakle samo pet sati nakon ‘Proroka’, HRT1 nas je počastio ‘Rupom’, koja opisuje kako zapravo izgleda pravi pokušaj bijega iz zatvora, nikakvi posteri Rite Heyworth i ostalih starleta ne dolaze tu u obzir, samo uporno čekičanje. I dok Robbins to radi godinama, kao skoro pa usputni hobi, zatvorenici iz ‘Rupe’ to rade temeljito kraće vrijeme, uz sve psihološke dvojbe, strah da ih netko ne uhvati, da ih netko od njih ne odruka čuvarima, i od te psihološke međuigre Becker radi izvrsnu studiju zatvoreničke psihe. Naravno, Robbins se iz zatvora išeta kao slobodan čovjek, dok u ‘Rupi’, kako bi se i dalo za očekivati, svi popadaju. I taj razvoj situacije uopće nije važan, film je jednostavno na svaki način superioran razvikanom Darabontovom filmu.
I na kraju, da se netko slučajno nije usudio spomenuti onu ‘Zelenu milju’.
