" "
Više

    " "

    MAGAZIN IŠ DONOSI: Djetinjstvo u Šibeniku, mladost u Sarajevu, zrelost u gimnaziji

     

    Da zbog adrenalina ne spada među ravnatelje koji u školi neće ostaviti dušu i tijelo, dugogodišnja ravnateljica Gimnazije Antuna Vrančića nije trebala priznati. Znaju to aposlutno svi kojima je profesorica biologije predavala ili ‘ravnateljevala’ za njihova školovanja. Unutar zidova stoljetnog šibenskog epicentra znanja koji je oduvijek bio svijet za sebe, Ivanica Belamarić na oku drži 600-tinjak gimnazijalaca. Generacije prolaze, no ona ostaje. S bivšim učenicima, danas IŠ-evcima, prisjetila se svog djetinjstva i Šibenika kakav je nekad bio. Korteđavanja na Poljani, sarajevskog studentskog života, filozofskih večeri i maštanja o svjetskim nacionalnim parkovima…

    ODRASTANJE Imala sam izvrsno djetinjstvo. Odrasla sam na Gorici, mama je bila Aleksa, a tata se udao, živio je u maminoj kući. Bili smo srednja građanska klasa jer je radio samo tata. Ljetovanje bi prodvodili putujući. Svakog ljeta s kartkom K-15 sjeli bi u vlak i vozili se. Makarska, Vukovar, Županja..A kada bi bili u Šibeniku kupali bi se na Martinskoj i Jadriji jer nam je Slavka bila blizu budući da smo živjeli na Gorici. Znali smo otići i na slapove Krke, ali sjećam se da je tamo bilo dosta hladno. Kako mi je tata iz Sinja redovno smo i tamo odlazili i bili oduševljenji guvnima i jahanjem magaraca. Radije bih ljeti bila u Sinju nego se kupala. Taj seoski život mi je bio jako drag, pamtim miris sjena i da nam je teta pekla teški seljački kruh i tjerala nas da pijemo kiselo mlijeko. Svake se nedjelje išlo na misu, a poslije toga na krempite i kolače koje je radio Marušić u pašticeriji na početku kalelarge. Zatim na matineje u kazalište lutaka koje je bilo gdje je sadašnji Biro rada. Na proljeće tata bi uzeo marendu i vodio nas u šetnju, pješačili bi sve do Vodica, Bilica. Kako je obožavao cvijeće učio nas je da sadimo, naročito se sjećam Rakova Sela gdje smo sadili male boriće. Otac mi je ostavio strašan pečat na život jer je bio širokih pogleda, mama je bila malo uokvirenija, ali njemu si mogao sve reći.

    ŠIBENIK NEKAD Iz Šibenika moje mladosti sjećam se velikog broja privatnih ljekarni, kazališta lutaka, tri kina – Tesla, Šibenik i Slobode. Šetnji poljanom dok sam bila gimnazijalka i popratnog korteđavanja…Điravali bi gori, doli…Mladost je šetala uz sadašnja stabla, sredinom studenti, a dolje gdje je bibiloteka su šetali ljudi u godinama. Ljeti se šetnica prebacila na obalu, a tamo smo obavezno čekali prugu, parobrod iz Splita i Rijeke i svi bi u vrijeme dolaska broda, mislim da je to bilo oko 21 sat, sjedili i gledali kako ljudi izlaze. Tada nije postojala kultura boravljenja u kafićima. Jedino se sjećam u gimnazijskim danima Zera, Golda i Šupuka, a u studentskim Pigala ispred Vijećnice. Ali kada bi se moje društvo sastalo znate o čemu bi se pričalo? O svrsi života. Našli bi se kod moje prijateljice koja je svirala klavir i najčešća tema diskusije bio nam je zen budizam i Kant. Kada o tome sada razmišljam, i vidim današnju djecu, kao da smo dva različita svijeta.

    O TEMPORA O MORES Svijet ide naprijed i strašno bi bilo da kažem ‘o tempora, o mores’. Sve se mjenja, ali u životu imam sreću ili nesreću da sve kardinalne promjene koje društvo donese na neki način i mene dotaknu. U mojim 30-im, 40-im godinama je bio rat, doživjeli smo to strašno iskustvo, nakon toga preko nas je prošla tehnološka revolucija. Sjećate se pedagoga Stipe Kinkele on je bio prvi koji je donio disketu u školu i tradžio od nas da se unesu imena učenika i ocjene. Svi smo bili šokirani, naročito malo stariji profesori. Mic po mic svi smo imali diskete, danas imamo e-imenike. Sadašnju generaciju profesora na neki način uhvatila je elektronička oluja i to je nešto što vrijeme nosi. Koliko god da je dekadentno, toliko može biti dobro, ali da se prihvaća sa zrelošću i mjerom, a ne da je životni cilj djeci imati 55 kilograma, biti visoka 1,7 metar i da se sebi dive ispred ogledala, a da duhovna komponentna života nema vremena biti upotrebljena. Primjerice, naši su roditelji preko sindikata dobivali ulaznice za kazalište i nas troje djece redovito je sjedilo na sindikalnim predstavama. Radi toga obožavama kazalište, mogla bih noćiti u njemu, ali ne mogu shvatiti današnje đake među kojima postoji otpor za odlazak u kazalište. Ne mogu shvatiti da je gimnazijalcu, koji mora biti opće obrazovan, teško otići na izložbu, da nema sluha za posjet koncertu klasične glazbe ili da pruža otpor prema kazalištu. Tu sam malo staromodna. Znate li da smo imali djecu koji su prvi put vidjela kino kada smo ih odveli u Cinestar, nisu djeca tome kriva jer dugo nismo imali kina u gradu…To proizlazi iz načina živita obitelji,a znamo da je obitelj danas u krizi. Duhovnoj i materijalnoj krizi što se reflektira na život djece.

    OTOK VIS Prvi radni dan provela sam na otoku Visu u srednjoj školi koja se tek otvarala, imala sam osam sati tjedno i bila sam razrednica. A ono što je bilo vrlo interesantno i za mene šokantno jest da mi je već tada bilo ponuđeno ravnateljsko mjesto. Evo, tog sam se sad sjetila! Bili su to vrlo specifični dani. Otok na kojem sam se prvi put našla, pun vojske, relativno zatvoren, ali me oduševilo koliko je bio bogat društveni život na Visu. Komižu sam zapamtila za cijeli život, uživala sam, provodila noći u plesu…Zahvaljujući šuvarovskoj reformi, kada je biologija postala opći obrazovni predmet dobila sam posao u tadašnjoj Ekonomskoj školi u Šibeniku. Nakon toga deset godina radila sam u Medicinskoj školi, a u novoformiranoj gimnaziji od 1991. godine.

    KAO SREDNJOŠKOLKA Moja velika želja bila je upisati režiju, ali kako nisam bila iz obitelji koja mi je mogla pružiti tehnička sredstva za pristup prijemnom ispitu, jer je trebalo imati snimljeni film, odustala sam. Kao srednjoškolka bila sam i član marksističke grupe koju je vodio moj profesor hrvatskog i filozofije Ivo Brešan i sjećam se divnih sati provedenih u toj grupi, osvrta na život, filozofije, diskusija…Tako sam zavoljela filozofiju i povijest umjetnosti. Upisala sam u Zadru ta dva predmeta i paralelno s tim biologiju, ali ne u Zagrebu već u Sarajevu. Jer jedna grupa nas iz gimnazije nije željela ići tamo gdje su svi, a svi su išli u Zagreb. Moji je roditelji su radi toga palili svijeće sv. Anti jer je njima Bosna bio jedan teritorij koji oni uopće nisu poznavali i smatrali su ga rizičnim područjem.

    SARAJEVO Život u jednoj multikulturalnoj sredini poput Sarajeva mi je toliko otvorio poglede, značio mi mnogo u duhovnom smislu i kada bih mogla ponovno, opet bi otišla u tadašnji Sarajevo. Sedamdesetih godina, bio je to grad pun kulturnih zbivanja. Bila sam uključena u jedan kulturalno-elitisitički dio Sarajeva jer su moji rođaci bili sveučilišni profesori, tehnički direktori RTV Sarajevo…Našla sam se u jednom krugu ljudi kojem je kulturni dio života bio na prvom mjestu, a mojoj je gazdarici muž bio podban Bosne i Hercegovine. Tako da sam doživjela propalu austrougarsku aristokraciju jer se kod nje svakog četvrtka sastajalo to društvo. Kartalo se, govorilo mađarski i njemački, jelo kanape sendviče koje sam tada prvi put vidjela. Ona je bila kćer visokog oficira, imala je dadilju i kućno obrazovanje i pričala mi kako je kao mlada u notes bilježila balove imena onih koji će s njom plesati. Žalila me jer studiram i ne zabavljam se, nakon čega ću se udati i život će mi proletjeti. Naučila me kartati, iako sam jedna od rijetkih osoba koja ne voli kartanje. Rekla mi je da ako želim biti intelektualka moram naučiti kartati. Bili su to zaista posebni dana, družili smo se s Indexima, u toj generaciji bila je Neda Ukraden, a režiser Majahrovski je bio kućni prijatelj mojih rođaka. Bila sam u specifičnom društvu i ta multikultiralnost, da različite etničke i vjerske skupine jedni drugima dolaze čestitati blagdane za mene je bilo nešto novo.

    GENETIKA Obožavam genetiku, a tu moju ljubav potaknuo je jedan od najboljih jugoslaveniskih genetičara profesor Ljubo Berberović. Sudjelovala sam u jugoslavenskom istraživanju o osjetljivosti stanovnika na PTC okus, to je jedan kemijski spoj kojeg genetski netko može osjetiti kao gorak, a netko ga uopće nema Rad je čak bio i nagrađen. U svakom slučaju genetika je moja ljubav i danas. Upisala sam postidplomski, ali nije se uspjela oformiti grupa u Hrvatskoj. Sjećam se da sam kao studentica maštala da ću raditi u svjetskim nacionalnim parkovima, ali od toga nije bilo ništa. Ušla sam u školu raditi s učenicima i to sam zavoljela, i sada mogu ući u razred i predavati kao prije 10 godina, što i radim.

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati...

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    Župan Marko Jelić nositelj liste koalicije ‘Odgovor sjevera...

    Stranka Akcija za promjene predstavila je u četvrtak programske točke koalicije s Agrarnom strankom te potpisala deklaraciju o predizbornoj i postizbornoj suradnji s Nezavisnom...

    FOTO U Skradinu završena treća faza projekta uređenja...

    U Skradinu je završena treća faza projekta uređenja staze i vidikovca utvrde Turina. Ovim projektom omogućit će se lakši pristup do utvrde Turina kao...

    Općina Tribunj prvog dana praznika učenicima četvrtog razreda...

    Četvrtu godinu zaredom, prvog dana uskršnjih praznika Općina Tribunj podijelila je bicikle učenicima četvrtih razreda škole u Tribunju. Ove godine uz bicikle, dobili su...

    NAJNOVIJE

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati ‘šudar’ ili izraditi svoj ‘škanjel’

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    Župan Marko Jelić nositelj liste koalicije ‘Odgovor sjevera i juga’ u devetoj izbornoj jedinici

    Stranka Akcija za promjene predstavila je u četvrtak programske točke koalicije s Agrarnom strankom te potpisala deklaraciju o predizbornoj i postizbornoj suradnji s Nezavisnom...

    FOTO U Skradinu završena treća faza projekta uređenja staze i vidikovca utvrde Turina

    U Skradinu je završena treća faza projekta uređenja staze i vidikovca utvrde Turina. Ovim projektom omogućit će se lakši pristup do utvrde Turina kao...

    Općina Tribunj prvog dana praznika učenicima četvrtog razreda podijelila bicikle

    Četvrtu godinu zaredom, prvog dana uskršnjih praznika Općina Tribunj podijelila je bicikle učenicima četvrtih razreda škole u Tribunju. Ove godine uz bicikle, dobili su...