Znate li onu narodnu-kakav vlasnik, takav pas? Sigurni smo da znate. Znate li priču o Romeu i Juliji? Sigurni smo da i to znate. Ovo je priča o dva psa koja dokazuje prvu tezu, a isto tako imamo živi dokaz da i u psećem svijetu postoji ljubav. Nije baš nesretna kao kod Romea i Julije, ali su ovo dvoje razdvojeni-on živi u Zagrebu, ona u Šibeniku.
Tobi je shi cu,pravi zagrebački fini ‘gospodin’, dok je Flo divlja, razigrana Šibenčanka, mješanka i nemaju baš mnogo dodirnih točaka-karakternih. Ali, eto, sudbina ih je spojila.
Susreli smo ih u svakodnevnoj šetnji rivom. Zadatak za čuvanje i šetnju ovaj su put ‘odradili’ Irena, vlasnica umiljate Flo i otac Luiđi, dok je sestra Zrinka ostala u Zagrebu i zbog pretrpanog radnog rasporeda poslala Tobija sestri na more. Da, Zrinka i Irena su sestre, a Tobi i Flo zaljubljeni pseći par kojima su one vlasnice.
Irena, prije nego je dobila Flo, a na nagovor mlađe sestre, imala je ogroman strah od pasa. Toliki da ste je mogli vidjeti kako panično bježi i viče čim bi se neko pseće stvorenje približilo na metar-dva. Tobi je, valjda, došao u njihovu obitelj kako bi to promijenio i pokazao svima koliki pas prijatelj i veselje može biti. Nakon nekog vremena, nabavili su i Flo, a psi su se, tako nam kažu vlasnici, zaljubili na prvi pogled.
Ova su dva veseljaka unijela jedan novi ritam u cijelu obitelj i postali njenim punopravnim članovima. Nitko se više ne može sjetiti dana bez njih.
Kako su Zrinka i Irena, iako sestre, potpuno različite, tako su i njihovi kućni ljubimci kao ‘nebo i zemlja’. Tobiju se kad posjeti Šibenik obavezno rugaju da je previše fin za ovaj dalmatinski mentalitet, baš je onako ‘finjak’, dok je Flo pseća Dalmatinka, lajava, brza i spremna na nevolje ako je ne zaustave na vrijeme. Međutim, fini Tobi nakon nekoliko dana boravka u Dalmaciji brzo poprimi njene manire i ‘podivlja’. Kaže nam Irena da ga je Flo čak i naučila lajati jer to prije nije znao! Valjda je lajanje prefino za jednog Purgera.
Ova dva psa ne mogu jedno bez drugoga. Kad je Tobi u posjetu Šibeniku, ne odvajaju se ni po danu ni noću. Spavaju jedno pored drugog zagrljeni, u šetnji se ne razdvajaju, a ako se jedno i odmakne, ovaj drugi ga uvijek ima ‘na oku’.
Dok smo ‘odrađivali’ fotografiranje i sami smo se uvjerili da su ova dva psa magnet za ljude, pogotovo djecu. Svi ih žele dotaknuti, javiti se, i zanimljivo, nemaju straha.
Luiđi se našalio i rekao:’ Dok nisam imao psa nisam ni znao koliko ljudi znam, a koliko sam ih upoznao to niti da ne pričam. A da mi je netko rekao da ću se po gradu slikavati s psima, rekao bih mu da nije normalan. Eto, ja sam dokaz da psi mijenjaju ljude.’
Ova će ljubavna priča, ipak, imati sretan kraj. Tobi i Flo uskoro će dobiti podmladak. Bit će to zanimljiva zagrebačko-šibenska kombinacija.
