Marija Vatavuk važna je šibenska povijesna ličnost, ako je suditi po emocijama koje izaziva spomen na njeno ime i činjenica da je više od pola stoljeća nakon smrti snažno prisutna u kolektivnom pamćenju Šibenčana, napisala je u Facebook grupi ‘Iz Šibenika si ako…’ Irena Aras podsjetivši sve na ženu koja je svojim radom obilježila jedno vrijeme starog Šibenika.
– Dojam je da u novijoj povijesti ni jedna žena nije ostavila tako dubok trag i zaslužila tako trajno sjećanje kao ta poduzetnica iz Masne ulice. To je neobično jer ona nije bila glumica, pjevačica, književnica, liječnica ni aktivistica pokreta za prava žena, nije bila ni političarka ni znanstvenica. Marija Vatavuk bila je jedna od žena koja je nekoliko desetljeća prije i nakon Drugog svjetskog rata vodila oštariju koja je formalno bila registrirana na njenog supruga. Pa zašto je onda važna ta žena koja iza sebe nije ostavila nikakav pisani trag, nikakav spomenik ili neko veliko djelo po kojem bi se mogla tako duboko urezati u sjećanja Šibenčana, pita Irena Aras.
– Važna je zato što je postala sinonimom za šibensku marendu. Iako je bilo i drugih koji su u njeno doba pripremali i nudili obroke između doručka i ručka, Marija Vatavuk slovi kao začetnica svega onoga što danas podrazumijevamo pod pojmom marende. Oko toga u Šibeniku nema sporenja. Marija Vatavuk je gradska ikona koja prerasta u legendu samo zbog toga što je u jednom razdoblju novije šibenske povijesti vodila najpopularniju oštariju u Masnoj ulici poznatu po friganoj ribi, podsjeća Irena Aras.
Napominje i kako o njoj nitko ništa nije napisao, njen život nitko nije izučavao niti se itko bavio socijalnim i kulturološkim fenomenom marende, oštarija, toverni i Masne ulice.
– Oštarija Marije Vatavuk bila je poznata prije svega po svježoj ribi koju je svako jutro kupovala od ribara iz Mandaline i s otoka Krapnja. Ovisno o stađunu Marija je stalno imala na jelovniku frigane srdelice, gavune, brafune, trilje, bižote, lokarde, lignje i salatu od hobotnice. Uz ribu uvijek je služila salatu od krumpira i kapule. Osim frigane ribe bila je cijenjena i njena riblja juha koju je uvijek kuhala od kanjaca. Suprotno već uvriježenom mišljenju oštarija Marije Vatavuk nije bila rana verzija fast fooda već dobro uhodan restoran s bogatom i raznolikom ponudom toplih jela. U njenoj kuhinji vrsne su šibenske kuharice kuhale brudete, juhe od mesa, gulaš, tripice, jotu, jetrice umido s purom i još puno puno toga.
