Povodom 75. godišnjice smrti don Krste Stošića, na inicijativu Muzeja grada Šibenika, članovi Stošićeve obitelji, predstavnici Muzeja, ‘Družbe braće hrvatskog zmaja’ te zamjenik šibenskog gradonačelnika Paško Rakić, položili su vijenac na njegov grob na sv. Ani.
Rođen je u Šibeniku 1884. godine u obitelji s četiri brata i dvije sestre. Osnovnu školu pohađao je u rodnom gradu, Gimnaziju upisuje u Sinju, a svoje srednjoškolsko obrazovanje završava u Zadru. Potom upisuje studiji bogoslovije na Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru dok na daljnje školovanje ne odlazi zbog pomanjkanja svećeničkog kadra u šibenskoj Biskupiji, a u koju se vraća u dobi od 25 godina.
Naime, Stošićev angažman podijeljen je u nekoliko područja, a to su pastoralni i katehetski rad, društveni rad i naposljetku istraživačko-povijesni rad. Obnašao je ukupno 44 službe, od čega su 23 na duhovnom i 21 na svjetovnom polju. Također, bio je i upravitelj svetišta Gospe od Vrpoljca, a njegova pastoralna i katehetska djelatnost ogleda se nizom funkcija pri šibenskom Kaptolu.
Don Krsto predavao je i nekoliko specijalističkih kolegija na bogoslovnom studiju u Šibeniku krajem tridesetih godina 20. stoljeća. Na društvenom polju osobito se istaknuo osnivanjem ‘Katoličko prosvjetno odgojne organizacije’ za učenike realne gimnazije 1911. godine, sa sjedištem u maloj crkvi sv. Mihovila, zatim ‘Hrvatske zadružne tiskare’, kasnije tiskare ‘Kačić’ 1913. godine, knjižnice ‘Pavlinović’ 1916. godine te Gradskog muzeja 1925. godine.
Godine 1929. posvećuje se onom zbog čega je možda ostao i najupečatljiviji generacijama poslije njega, a to je spisateljski dar baziran na arhivskoj građi. Naime, te je godine u svojoj 45 godini života, Stošić svoj preostali dio života gotovo u cijelosti posvetio istraživanju prošlosti svoga grada, ali i njegove šire okolice. Objavio je 22 knjige ili brošure te 280 članaka u raznim ondašnjim periodičnim izdanjima, a postoji i još veća neobjavljena rukopisna ostavština.
Dolaskom talijanske vojske nakon završetka Prvog svjetskog rata u Šibenik, don Krsto je od istih bio interniran na otočiću Visovac, dok je za vrijeme Drugog svjetskog rata 13. prosinca 1944. god., raketirajući samo srce grada Šibenika angloameričko vojno zrakoplovstvo jednim izravnim projektilom pogodilo njegovo životno djelo – ondašnji gradski muzej smješten u općinskoj zgradi između crkve sv. Barbare i Kneževe palače.
Dana kada je pogođen gradski muzej, don Krsto napušta Šibenik te se preko Zatona smjestio na privremeni boravak u Tisno kod prijatelja Stipe Crvelina. Nepunih mjesec i pol dana nakon dolaska u Tisno, don Krsto se 25. siječnja 1944. godine, odsluživši svetu misu, srušio na stol i preminuo od srčanog udara.
Sprovod je obavljen već sljedećega dana uz prisustvo monsinjora Rudolfa Piana i uz asistenciju sedmorice svećenika. Tijelo pokojnog polegnuto je u svećeničku grobnicu u Tisnom. Međutim, već u kolovozu 1948. godine, njegova je rodbina zatražila i dobila ekshumaciju pokojnikova tijela, čime je ono uz ponovljeni sprovodni ceremonijal u crkvi Gospe van Grada, a uz prisustvovanje šibenskog kaptola te Stošićevih prijatelja i uže rodbine položeno u obiteljsku grobnicu na groblju sv. Ane u Šibeniku.
