Zbirka pjesama Gordane Bojanović Sivčević ‘Kad bi čekanja biseri bili’ predstavljena je večeras u multimedijalnoj dvorani šibenske knjižnice. Ova zbirka pjesama nije zbirka bilo kojih pjesama, to je zbirka emocija jedne majke koja bodri i podupire svoju kćer ka ostvarenju svog cilja – da jednog dana prohoda. O knjizi su govorile Klara Višnjić i Marijana Rajić iz Udruge Aurora, pjesme je čitala Dolores Bujas, ali promocija zbirke pjesama nažalost nije naišla na veliki interes među Šibenčanima pa je tako broj posjetitelja jedva dosegnuo dvoznamenkasti broj.
Zara je jedna izvanredna, uporna, pozitivna skoro dvanaestogodišnjakinja. Zara voli jahati. Voli igru s drugom djecom i tečno priča dva jezika. Iako voli skoro sve što vole i ostala djeca njezine dobi, Zara je ipak drugačija od vršnjakinja, a ono što ju čini posebnom je njena ogromna, skoro nadljudska, ustrajnost ka ostvarenju svog cilja.
Za sve one koje zanima nešto više o hrabroj Zari prenosimo riječi njezine majke Gordane:
‘Od samog rođenja: kada je mala mrvica po Apgaru rođena s vrijednostima 0, a novorođenčad se kategoriziraju 10… jasno vam je kakvo je stanje bilo s njom.
Borba je bila naša odluka. S njom, uz nju, za nju.
Cerebralna paraliza-hipotoni sindrom. Mišićna nerazvijenost-totalna. Beba rođena 13-14 tjedana (sedmica) ranije, nezavršena, nerazvijena, teška samo 820 grama, zaustavljenog napretka u 25. nedjelji moje trudnoće zbog preeklampsije… nije mogla ništa. Disala je.
Tko zna možda ta želja da udahne svaki sekund življenja, da se bori za svaki svoj dah… možda je ona očeličila. Možda je ona rođena za borbu. I pobjedu.
Zara je prošla pet operacija. Teških, rizičnih… ali moralo se.
Trebalo je kukove, stopala, tetive, očni vid… popraviti, napraviti koliko se moglo ispravnije i funkcionalnije.
Trebalo je svakodnevno uporno vježbati. Izvući iz njenih nerazvijenih mišića posljednji atom snage da nešto postigne.
Da može ruku pomjeriti i vratiti je nazad, da može podići nogu, saviti je i vratiti u prvobitan položaj. I tako deset puta, stotinu, hiljadu ovih godina dvanaest njenog
života.
Mi smo odlučili boriti se sa Zarom. Jer njoj nema odmora. Ona ne može odraditi ciklus vježbi i zastati. Ne… Zara mora vježbati svaki dan svog života.
Ona to jako dobro zna. Mi to jako dobro znamo.
Zato godinama, jer godinama i plaćamo njeno liječenje, rehabilitaciju, operacije, nabavku ortopedskih pomagala, pokušavam da nešto učinim za moju Zaru.
Pišem pjesme… pišem ljubav i snove moje Zare, njene neostvarene dječje bajke, njenu želju da bude kao i druga djeca: uspravna, dostojanstvena, jednako vrijedna.
Moje knjige su moje jedini način da pomognem mojoj Zari da ode na terapije. Opet, jer su joj potrebne.
I zato vas molim da mi pomognete da mojoj Zari pružim šansu da sama hoda u ortozama uz pomoć hodalice. ‘
Pogledajte Zarin napredak na Facebook stranici ‘Zara ka zvijezdama’, osjetite njezinu ljubav prema životu i pronađite inspiraciju u ogromnoj snazi naizgled krhke djevojčice.
