Nikad obnovljena crkvica sv. Julijana u središtu Šibenika, koja je stradala u savezničkom bombardiranju 1944. godine, i službeno je proglašena prijetnjom za sve prolaznike.
– Grad Šibenik izdao je rješenje Eparhiji Dalmatinskoj po kojem traži da kao vlasnik objekta u najkraćem roku, a to je dan-dva, osiguraju objekt od urušavanja i stave upozorenje za prolaznike. Izdavanjem tog rješenja prestaje odgovornost Grada i prelazi na vlasnika, potvrdio nam je Miro Lucić, pročelnik gradskog odjela za komunalne djelatnosti.
Nedavno su se, baš zbog crkvice sv. Julijana, sastali predstavnici Grada Šibenika, Eparhije Dalmatinske i Konzervatorskog odjela jer je na uličnom pročelju došlo do pomaka teške kamene konzole koja prijeti urušavanjem cijelog zida na stubište.
– Vlasnici su u postupku sređivanja dokumentacije po kojoj bi odradili sanaciju objekta i planiraju rekonstrukciju kojom bi crkvici sv. Julijana vratili nekadašnji izgled, kazao je Lucić.
Iz Konzervatorskog odjela potvrdili su nam da se priprema sanacija ostataka razorene i devastirane crkvice sv. Julijana.
Inače, crkvica sv. Julijana izgrađena je 1569. godine, a njome su se služili Katolička crkva, Grčka pravoslavna i Starokatolička crkva, jedno vrijeme jedni i drugi, a od 1966. svojata je Srpska pravoslavna crkva.
Don Krsto Stošić, najbolji poznavatelj crkvene povijesti grada Šibenika, piše da je najstariji spomen crkve sv. Julijana, odnosno oltara sv. Mihovila, pronašao u oporuci Ivana Ježevića, pok. Radoša iz Šibenika, napisanoj 14. siječnja 1371. godine. On je ostavio dio svojih pokretnih i nepokretnih dobara oltaru sv. Mihovila uz dužnost da se nabavi srebreni kalež i križ. Jedan dio svojih dobara ostavlja za mise na sv. Mihovila i sv. Julijana na njihovim oltarima.
Od 1486. godine u crkvi sv. Nikole i Julijana postojala je bratovština mornara nazivom Sv. Nikola, koja je imala svoj oltar ili bar sliku koja se na njega stavljala. Godine 1709. bratovština je zabranila Grcima, a u prosincu pak dozvolila da grade svoj zvonik na njihovom zidu.
Prema odredbi mletačkog Senata 17. ožujka 1569. morao je katolički biskup Savorgnan ustupiti crkvu sv. Julijana Grcima, koji su tada u njoj počeli obavljati službu. Gornji dio crkve je tada nadograđen i njime su se služili katolici, a na donjem dijelu pravoslavni Grci, gdje su štovali Uznesenje Gospino. Katolički oltar posvećen je 1591. godine sv. Mihovilu, zaštitniku Šibenika. Svakako su katolici obavljali službu Božju na oltaru sv. Mihovila do 29. ožujka 1807. godine.
Za mletačke vlasti u Šibeniku je bilo pravoslavnih Bugara i Grka, koji su se bavili trgovinom obuće, rukotvorina i cvijeća. Oni su zahtijevali od mletačkih vlasti crkvenu službu na grčkom jeziku, te su im mletačke vlasti udovoljile dajući im dio crkve sv. Julijana u Šibeniku. Od tada crkvica postaje utrakvistička po obredu, odnosno u njoj su se obavljali i katolički i bizantinski obred.
U tijeku Drugog svjetskog rata talijanske okupacijske vlasti su zabranile djelovanje Starokatoličke crkve u Šibeniku i zaplijenile obredne i matične knjige. Poslije Drugog svjetskog rata prestalo je djelovanje Starokatoličke crkve u Šibeniku. Crkva sv. Julijana je izvorno bila katolička, da bi je krajem 16. stoljeća mletačke vlasti dijelom ustupile Grcima bizantskog obreda, čime je crkva postala utarkvistička. U Kraljevini Jugoslaviji njome su se služili starokatolici.
