Izložba šibenskog fotoreportera Ante Baranića otvorena je večeras u foajeu šibenskog kazališta u sklopu obilježavanja Dana kazališta.
– Ovo je moja treća izložba. Prva, druga i nikad više. Izložba ima karakter dokumenta, kad je daleke ’55. grupa Šibenčana došla u omladinsko kazalište. I tako su me polako kroz glumu počele interesirati fotografije koje su radili naši profesionalci, a usput sam se malo igrao s autama i motorima i krenulo je. Fotografija je moja čista ljubav. Negdje ’74. ja sam bio prvi fotoreporter u Šibeniku za Sportske novosti i s crno bijelih fotografije prijeći na ove moderne bilo mi je teško, moram priznati – kazao je između ostalog Baranić na otvaranju izložbe.
Zaposlen kao činovnik u nekadašnjem šibenskom TEF-u, status fotoreportera dobiva 1974. godine u zagrebačkim Sportskim novostima i tako počinje karijera Ante Baranića koja se proteže na više od 40 godina, a koja ga je podigla po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Od 1997. stalni je suradnik šibenskog kazališta i Međunarodnog dječjeg festivala.
U opisu izložbe, koji potpisuje Antina kćer Irena Baranić, stoji između ostalog kako ‘kazališni život Ante Baranića započinje 1955. godine, a nastavlja se iza objekta 1976. godine. Kao dokumentacijski fotograf bilježio je svaku predstavu, događaje koje organizira šibensko kazalište i Centar za kulturu, ostavljajući tako neizbrisiv trag svakog glumačkog lica, geste i pokreta u snimljenom kadru.
Atmosfera predstave vjerno je preslikana nizom prikazanih momenata chiaro-scuro efektom kojim dostiže teatralnost izvedbe. Scena je naglašena bojom oblika. Kut snimljenog diktiran je okom promatrača. Zaustavljeni trenutak u prolaznosti pokazuje neprolaznost igrane role. Tražeći ugao djelovanja nailazi na svoj iskaz predstave kroz ulogu gledatelja. Bilo da je iz partera ili lože, Antinom oku ne promiče detalj kao ni sastavnost cjeline’.
Sve to Baranić je ukomponirao u kompozicijski sadržaj fotografije i na taj način postao tihi sudionik predstave.
‘Doživljaj fotografiranog igra svoju ulogu dokumenta i stvaralačkog prikaza. Nema tu posebnosti, ali ima zasebnosti i zanosa prilikom svakog škljocaja fotoaparata. Kako sam autor naglašava u njegovoj formi najviše doprinosi scena, svjetlo i dizajn kostima, tako da su umjetničkoj nijansi njegovih fotografija najviše zaslužni scenograf, dizajner svjetla i kostimograf.
Međutim, treba sve to i dočarati, a vjernost kazališnoj umjetnosti i fotografiji najviše je doprinio spoj zanatskog i znalačkog kroz dugogodišnji rad i bilješku pojedine predstave. Ante Baranić je u pravom smislu riječi dočarao kazališni život Šibenika kao vjerni član postave teatra na daskama koje život znače’, zaključila je Irena Baranić.
