Šibenčani su u Srednjem vijeku zbog brojnih vojnih opsada i sušnih razdoblja dali izgraditi javnu gradsku cisternu. Ugovor o gradnji vodoopskrbnog centra ‘4 bunara’ između šibenske općine i majstora Jakova Coterra sklopljen je 10. siječnja 1446. godine.
Nadzor nad gradnjom cisterne povjeren je Jurju Dalmatincu, poznatom arhitektu, graditelju i kiparu. U cisternu je moglo stati 27.200 barila vode, a da bi se izgradila uveden je poseban porez.
Kako pišu Joško Ćuzela i Ivo Šprljan, šibenski konzervatori; Grad Šibenik je u svojoj bogatoj povijesti nerijetko imao problem s opskrbom vodom, naročito u ljetnim sušnim mjesecima. Vrlo često je za dovoz vode trebalo odlaziti na izvorišta u Vodice, a to je bilo vrlo skupo, a pokatkad, u nekim nemirnim vremenima, i opasno. Drugih izvora kvalitetne vode u okolici Šibenika nije bilo, a do rijeke Krke bilo je daleko(…)Cisterna je građena između 1446. i 1453. godine, a imala je kapacitet od 28.000 barila. Gradnja ovoga komunalnog objekta od velikog značaja za grad i njegove stanovnike bila je veliki financijski izdatak koji je iznosio 2.200. dukata.
Bunarske krune na terasi klesarski su rad Jurja Mihajlova iz Zadra i Marka Petrova iz Apulije. S klesarima knez i kapetan Šibenika Juraj Valeresso 10. ožujka 1447. godine ugovara izradu četiriju bunarskih kruna sa stepenicama. U ugovoru se preciziraju detalji o izgledu bunarskih kruna. Bunarske krune biti će izrađene u kružnoj formi, a na krunama će se isklesati grb Venecije, grada Šibenika te grb kneza i kapetana Šibenika.
Danas je ovaj povijesni lokalitet obnovljen i predstavlja gradsku pozornicu pogodnu za održavanje brojnih manifestacija. Terasa s bunarima popločana je crvenom opekom u obliku riblje kosti, kako su nekada bile poslagane.
