Rapalski ugovor iz 1920.

Kako se Šibenik tajnim referendumom riješio talijanske vlasti

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Na današnji dan, 12. studenoga 1920. u Rapalu potpisan je ugovor između Države SHS i Italije prema kojem Talijani moraju napustiti Šibenik. Dana 12. lipnja 1921. na osnovi Rapalskog ugovora, Talijani napuštaju Šibenik, a 13. lipnja Šibenčani dočekuju jugoslavensku vojsku. Uspostavljena je tada, nakon punih pet stoljeća tuđinske vladavine u Šibeniku, nacionalna uprava. Sutra dan 1921. godine na Poljani priređena je velika svečanost u slavu odlaska talijanskog okupatora i priključenja Šibenika Kraljevini SHS, na kojoj se okupio gotovo čitav Šibenik.

Potpisivanju Rapalskog ugovora prethodila je 10. studenoga 1918. hitno sazvana sjednica Općinskog odbora na kojoj je prihvaćen zaključak kojim Šibenik priznaje za vlast jedino Narodno vijeće u Zagrebu i Zemaljsku vladu Dalmacije u Splitu i pridružuje se prosvjedu protiv talijanske okupacije Šibenika.

U Šibenik stigao novi komandant talijanske okupacijske vojske kontraadmiral Enrico Millo, koji je Odboru Narodnog vijeća Šibenika priznao potpunu administrativnu vlast. Ali, zakratko.  Već  20. studenoga 1918. oko 400 karabinjera i mornara talijanske okupacijske vojske opkolilo je sjedište Narodnog vijeća (u zgradi hotela Krka) i silom ih istjeralo. Preselili su u prostorije “Sokola”, ali i odatle su 30. studenoga protjerani a arhiva zaplijenjena.

Dana 7. prosinca 1918. godine kontraadmiral Millo raspušta šibensko Općinsko vijeće i istovremeno imenuje karabinjerskog majora Ramaccinija općinskim komesarom.

U siječanj 1919. i u okupiranom Šibeniku je uspješno proveden, tajno, plebiscit. Od 24.475 stanovnika njih čak 23.675 izjasnilo se protiv talijanske okupacije, potpisujući izjavu da hoće da se i šibensko područje prisajedini jedinstvenoj Državi Srba, Hrvata i Slovenaca.


Pratite nas i na društvenim mrežama:

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.