Počiva u u grobnici majčine obitelji na Šolti

Devet godina je prošlo od smrti Vesne Parun, najveće hrvatske pjesnikinje 20. stoljeća

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Prošlo je devet godina od kada nas je napustila pjesnikinja i prevoditeljica Vesna Parun. Ostavila je neizbrisiv trag u domaćoj književnosti, a umrla je 25. listopada 2010. godine u Stubičkim Toplicama, u 88. godini.

Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. godine na otoku Zlarinu. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb. Tada je živjela u Sesvetama gdje joj je otac radio u općini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme često je obolijevala. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju.

Godine 1947. radila je na pruzi Šamac – Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija.

Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, Vesna Parun svoj je skromni dom 2000. godine, iz nevolje zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama. U Stubičkim Toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga.

Prema njenim vlastitim riječima, provela je vrlo težak život, od djetinjstva nadalje, te je okušala više patnje i stradanja nego radosti. Vesna Parun potpuno se predala književnom radu postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost.

Za svoj rad Vesna je dobila niz nagrada poput ‘Maslinova vijenca’ i titula’ poeta oliveatus’ nakon ovjenčanja na manifestaciji ‘Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što – baštinski dani’ 1995. u Selcima na otoku Braču, nagrade  ‘Tin Ujević’ 2003. godine za zbirku soneta ‘Suze putuju’, nagradu Vladimir Nazor, 1959. godine, a godine 1982. za životno djelo, zatim povelju ‘Visoka žuta žita’ 2002. na Pjesničkim susretima u Drenovcima za sveukupni književni opus i trajni prinos hrvatskoj književnosti, te naposlijetku Europsku književnu nagradu.

Vesna Parun, najveća hrvatska pjesnikinja 20. stoljeća, sahranjena je, po vlastitoj želji, u grobnici majčine obitelji Mateljan-Andreis u Grohotama na Šolti.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.