Pedagoginja DV Sunce Martina Nevešćanin postat će prvi terapeut igrom u Šibeniku, a usavršava se već više od godinu dana, preostala joj je još jedna godina kako bi završila edukaciju i to zahvaljujući projektu ‘Ustrojstvo smjenskog te razvoj novih programa u DV Sunce’ za koji su dobili oko 4,6 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda.
– Zaista mi je drago što sam dobila mogućnost usavršavati se upravo u području terapije igrom što je bio i moj osobni izbor. Preda mnom je još skoro godinu dana edukacije, ali stečena znanja već sada primjenjujem u radu s polaznicima DV Sunce kod kojih primijetimo neke teškoće. Kao i odrasli i djeca se često nalaze pred izazovima koje teško prevladavaju poput vršnjačkog nasilja, gubitka voljene osobe, gubitka kućnog ljubimca, dolaska mlađeg brata ili sestre u obitelj, razvod roditelja, teškoća u reguliranju emocija i brojnih drugih. To ne moraju biti, iz perspektive odraslih, neka teža stanja ili izazovi. Može biti u pitanju, primjerice, strah od liječnika, koji može onda utjecati na dječje ponašanje. Dio djece ovakve izazove s lakoćom prevlada, a dio djece, baš kao i odrasli, teže se nose s njima – rekla je Nevešćanin.
Poznato je da djeca najbrže i najlakše uče kroz igru, a igra je zahvalna i kao terapijska metoda za djecu koja imaju različite emocionalne, ponašajne i druge poteškoće.
– Vrijeme u kojem živimo je teško i izazovno. Roditelji se, kako primjećuju i u DV Sunce, ponekad teško s tim nose, tako da im je stručna podrška potrebna kako bi razumjeli svoje dijete i podržali ga u odrastanju. Terapijska igra razlikuje se od one svakodnevne, uobičajene dječje igre. Dok je svakodnevna dječja igra spontan, prirodan i važan dio razvojnog procesa, terapija igrom odnosi se na sustavan, terapeutski pristup u kojem se koriste različite metode i tehnike. Razlika između djetetove slobodne igre i terapije igrom usmjerenoj na dijete je da terapeut kroz sigurno okruženje te praćenje djetetove igre stječe duboko razumijevanje djetetovih poteškoća i izazova kroz metaforu igre, ponašanje i komuniciranje s terapeutom – kazala je.
Kako bi terapija igrom bila učinkovitija od iznimne je važnosti u rad uključiti i roditelje i druge dionike u djetetovom odrastanju kao što su odgojitelji, učitelji i drugi.
– Roditeljima je jako važno to što znaju gdje i kako mogu dobiti takvu pomoć i što ne trebaju lutati od institucije do institucije kada primijete kod svog djeteta neke promjene i teškoće – rekla je Jasna Grubišić, vlasnica i ravnateljica DV Sunce.
U terapijskoj igraonici djeca koriste pomno izabrane igračke lutke, plišance, pijesak, kostime i maske, figurice, likovni pribor i druge kako bi kroz igru otkrili svoj unutarnji svijet odnosno otkrili svoje potrebe, želje, misli i osjećaje koji im mogu biti teški ili nemogući za izražavanje riječima i kroz razgovor.
– Korištenjem nestrukturiranih materijala poput pijeska puno se toga može napraviti. Ne možete niti zamisliti koje sve svjetove i prizore djeca u tome stvaraju, kako se opuste i mnogo toga o sebi kroz takvu igru kažu. Stvaranjem životnih situacija u pijesku dijete ima mogućnost da ponovo proživi to iskustvo, da stvori novi smisao i stekne osjećaj kontrole nad svojim svijetom u koji ponekad djeluje zastrašujuće i moćno – kazala je Nevešćanin.
Prema istraživanju Organizacije terapije igrom Ujedinjenog kraljevstva (PTUK) čak je 70 posto djece pokazalo pozitivne promjene nakon tretmana ove vrste terapije.
