Legendarna šibenska novinarka Jordanka Grubač svoje tekstove sabrala u knjigu ‘Male slike zavičaja’

Knjiga ‘Male slike zavičaja’ šibenske novinarke Jordanke Grubač predstavljena je danas u knjižnici Jurja Šižgorića, a riječ je o izboru tekstova koje je Jordanka objavljivala u Slobodnoj Dalmaciji i Šibenskom listu gdje je godinama bila profesionalac. Knjigu je uredila Grozdana Cvitan, a grafički je dizajnirao Ante Filipović Grčić.

Iako smo nekoliko godina radile zajedno, za mene, Jordanka je bila i ostala učiteljica pa i danas, nakon 35 godina moje novinarske karijere, još osjetim tremu stati pred profesoricu koja ti je dala temelje novinarskog poziva od koeg na kraju živiš….Uspjela sam, ipak, doznati da se nije umorila od pisanja.

– Trenutno imam kuglu željeznu na nozi, na kratkom lancu, a to je moj Tonči (Ante Granik, također šibenski novinar, op.au). Sve ovo što sam napisala u ovoj knjizi, sve sam bila i bivala. Nema više takvih novinara, nisam pretenciozna, ali vremena su se promijenila. Uvijek ima ljudi što lipo pišu, a sve je pitanje šta se traži, prominili su se trendovi. Ja nisam ništa pametnija, ne govorim o tekstu kako je napisan, samo govorim o zanimljivosti materijala. Kad sam neke stvari tražila, nisam ih mogla naći – priča mi Jordanka

A kako je bilo iz gomile materijala kojeg je objavila odabrati tekstove za knjigu kaže mi.

– Teško je bilo, koncepcija je bila da će sve će biti more, to je zamislio još pokojni Milivoj Zenić. Ja sam ovo jedva ‘rodila’, takav mi je životni period da se nisam mogla tome prepustit. Materijal je dobar jer je dokumentarna. Nije problem pisati, to se sve da urediti, bitno je prepoznati ono o čemu ćeš pisati. Kad imaš zapažanje, sravnit ćeš s nečim i tekst. Moraš nešto moć vidit.

Jordanka ponavlja kako je knjiga nastala teškom mukom, no zadovoljna je jer veli dokumentarna je i zanimljiva.

– Sve sam oko sebe njome udavila, najbolje imati nekog izvan sebe da bira materijal. Knjiga je puna imena živih ljudi, masu ih je bilo ovdje s nama danas. Svaki taj tekstić je neka priča i zato su mi drage. Tu ima priča koje bi mogle biti filmske priče o nekim obiteljima. Rekla bih i da ima nekih vrlo zanimljivih tekstova s glupim naslovima, ali ti su naslovi dolazili iz Splita. Danas te tekstove ne bih ni ja otvorila – smije se Jordanka.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.

---

---

---