Borislav Vunić, skretničar na željezničkom-cestovnom prijelazu u Mandalini,na tom radnom mjestu je od 1977. godine točno 100 godina nakon što je prijelaz pušten u promet. Rijetki su prijelazi na kojima se nije dogodila nijedna nesreća i na kojima nitko nije stradao, a u Mandalini je upravo to slučaj.
– Ponekad se zna dogoditi da motoristi sami podižu rampu kako bi prošli preko pruge, a općenito ima jako bahatih vozača jer kao što im ja imam spuštati rampu ispred nosa. Po našem propisu vlak ne smije krenuti ni iz Šibenika ni iz Ražina ako prijelaz nije osiguran. Isto tako rampa mora biti spuštena pet minuta prije polaska vlaka s tim da mu iz Ražina treba tri minute, a iz Šibenika dvije tako da je prijelaz zatvoren sedam ili osam minuta – objašnjava nam 62-godišnji Vunić svakodnevne situacije.
Bila je i jedna situacija, dodaje, prije 20 godina kada je suvozač izašao iz auta i podigao rampu te su on i vozač prošli, ali u tim situacijama može ništa učiniti jer s nekim ljudima ne vrijedi ulaziti u raspravu i svađati se. Najgore je zapravo ljeti kad je općenito gužva na cestama, velike su vrućine i ljudi malo nervozniji nego inače ali on, kako kaže, samo radi svoj posao.
– Često me upravo turisti i slikaju bilo iz svojih automobila bilo iz vlaka, onako u prolazu, a ‘mularija’ zna čak doći iz izlaska i tu malo se poigrati s rampom odnosno nastaviti svoju zabavu kad vide da nema nikoga jer vlak ne vozi prije 4.40 sati ujutro – priča nam iskusni skretničar o raznim dogodovštinama na prijelazu.
Inače, na željezničko-cestovnom prijelazu Mandalina nije bilo izvarednih događaja niti lomova branika, ali se povremeno događa da nesavjesni građani pokušaju prijeći prugu, pješke ili vozilima, u trenutku kad se rampa počne spuštati.
– S ciljem povećanja svjesnosti o opasnostima na prijelazima, i smanjenja nesreća, više od 20 godina provodimo akciju ‘Vlak je uvijek brži’, a jednu takvu proveli smo i u Mandalini 2013. godine – priopćeno je iz HŽ Infrastrukture.
