Dražen Ševerdija u svom Zatonu se vratio svojim korijenima ljubavi prema vinu i vinogradarstvu te počeo ostvarivati svoj, možemo slobodno reći, dječački san, a to je proizvodnja vrhunskoga vina od autohtonih sorti grožđa.
– Ljubav je počela od ranih dana, naime kad mi je djed umro preskočena je jedna genracija u obitelji jer mi je otac radio Njemačkoj, a i invalid je tako on nikad to nije ni mogao raditi. Tada sam se ja uhvatio toga sa 17-18 godina, međutim poslije sam otišao na studij u Rijeku gdje sam završio višu pomorsku. Kratko vrijeme sam radio na platformi i na charterima, ali uvijek je u meni tinjala ljubav prema vinogradarstvu. Zatim sam radio u NCP-u punih 15 godina gdje sam bio šef jednog odjela pomorskog transporta, stvarno lijep posao ali kad je došao novi vlasnik jednostavno se više nisam vidio tu. Dao sam otkaz i krenio u priču o vinu, vinogradarstvu i vinogradu – pojašnjava Dražen svoj put.
Tako se u biti nakon 20 godina vratio onome što je oduvijek želio. OPG Zatocon je osnovan 2003. godine, a sada je njegov sin Šimun nositelj tim više jer je i završio agro-turizam. Posadili su zasad 2.500 loza od čega je 1.300 pošipa, 600 babića, 500 plavine i lasina te će sljedeće godine nastaviti dalje.
– Imamo jako dobre šanse aplicirati na EU fondove jer bez njih bi to sve bila gotovo nemoguća misija. Što se tiče samoga vina pratimo trendove, a ja i dok se nisam bavio time sam pratio i tražio mišljenja enologa. Trenutno imamo malu količinu vina tako da ne prodajemo te čekamo da ovogodišnji urod. Nemamo pravo na grešku, pogotovo što planiramo od toga živjeti. Temeljna želja je da vino bude vrhunsko, a ne prosječno – nastavlja zatonski vinar svoju priču.
Godine 1998. su imali degustaciju u Zatonu uz prisustvo poznatih enologa gdje je Dražen osvojio prvo mjesto za crno vino. Zatim su lani u Stankovcima osvojili u konkurenciji mladih vina sjeverne Dalmacije, drugo mjesto za bijelo, lani u Zatonu treće mjesto za crno, a ove godine opet u Stankovcima drugo mjesto za crno.
– Drago mi je što su se mlađi ljudi u Zatonu počeli baviti vinom i veseli me njihov entuzijazam. U vinogradarstvo moraš biti zaljubljen, a ja kad idem u vinograd raditi idem pjevajući tim više što sam član klape More. Klapa je klapa, a oni su mi i jedni od degustatora, a ipak nešto i radimo, ali ne žuri nam se nigdje. Imamo pjesmu za šansonu, a ostalo će doći. Plan mi je kad za to bude mogućnosti napraviti novi podrum, koji mi je nužan, da na otvaranju bude klapa – zaključuje Ševerdija s jasnim ciljem i pogledom u budućnost.
