Jako nas vesele uspjesi šibenskih sportaša i trenera, gdje god bili. Razveselio nas je tako, a vjerujemo i većinu Šibenčana, i sjajno ostvarenje Gorana Tomića, koji je Lokomotivu uveo u kvalifikacije za Ligu prvaka. I to u izravnom dvoboju protiv Osijeka, na gostujećem terenu. Iza Lokosa su završili i Rijeka i Hajduk, samo je Dinamo ispred njih. I sada im se ‘smiješe’ Bešiktaš, Rapid Beč, Viktoria Plzen… Pod Tomićevim kormilom, i uz sjajnu fizičku pripremu Antonija Cinottija, Lokomotiva je u završnom dijelu prvenstva igrala najljepši nogomet u ligi i kupili simpatije mnogih. U njegovoj eri počelo se događati ono što je do tada bio nezamislivo – Lokomotiva je počela pobjeđivati Dinamo. Čiji će trener, uvjereni smo, postati kad-tad. Šibenčanin je bio u najužem krugu kandidata i u ovom zadnjem izboru za šefa stručnog stožera modrih, uz Keka, Prosinečkog i Toplaka. Na kraju je izbor, gle čuda, pao na Zorana Mamića, koji je otkrio što je bio Tomićev minus – nedostatak europskog iskustva.
A to europsko iskustvo Tomić će morati graditi bez Kastratija, Karačića i Jakića, koje mu je, i opet gle čuda, ‘ukrao’ isti taj Mamić. Ali, kako je jednom kazao jedan njegov kolega, ‘Tomić s malo jaja radi odličnu kajganu’.
Gogo je, dakle, jedno ‘finale’ dobio, preostalo mu je ono u Kupu Hrvatske, za trofej. U njegovom Šibeniku, na stadionu gdje je nogometno prohodao.
– Bio bi sjajan osjećaj podignuti pehar na Šubićevcu – u nekoliko nam je navrata kazao Tomić. Riječ je o treneru koji stalno ulaže u sebe, kojeg igrači slijede i poštuju jer autoritet gradi znanjem. Ugovor s Lokomotivom istječe mu na kraju sezone, trenutno je najtraženiji i najbolji trener u Hrvatskoj i kao takav bit će ‘na nišanu’ mnogih klubova.
