Tko će igračima biti krivac sada kada gubimo još uvjerljivije?

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Prošlo je dva mjeseca od kada je, nakon ‘igračkog puča’, Denis Šupe dao ostavku na mjesto trenera prve momčadi VK Šibenik. Kada izgubiš povjerenje igrača, kada ti dio njih  odbije trenirati i igrati jer se ne slaže s tvojim načinom rada, onda nekog izbora i nemaš. Druga je stvar što je uprava kluba odlučila ići linijom manjeg otpora, što joj je bilo lakše prihvatiti ostavku jednog trenera nego kazniti, potjerati nekoliko igrača. Međutim, Šupe im je olakšao potez jer nije htio usred sezone raditi još veći skandal, jer nije htio dodatno ‘talasiti’ stvari. Iz tog je razloga i izbjegavao u ova dva mjeseca govoriti o tom uistinu jedinstvenom slučaju (da igrači smjenjuju trenera) u medijima. Sada je ipak za Šibenski tjednik, hladne glave, odlučio podijeliti svoja razmišljanja o tome što mu se dogodilo, kao i o tome kako vidi budućnost kluba iz Crnice.

 

NIŠTA NIJE DAALO NASLUTITI ŠTO SE SPREMA

 

Kako danas, s dvomjesečnim odmakom, gledate na pobunu dijela prvotimaca zbog koje ste odlučili otići s klupe prve momčadi? Jeste li razočarani kako je sve ispalo?

– Nikome nije drago kada mu velik dio igrača odbije trenirati i naravno da sam razočaran njihovim postupkom. Prvih desetak dana bilo mi je posebno teško, ali kako je vrijeme odmicalo pokušavao sam sve to zaboraviti, ostaviti iza sebe, a u tome mi je puno pomogao rad s mladima, treniranje mlađih juniora, u čemu uistinu uživam.

Sve se dogodilo nekako iznenada. Je li se dalo naslutiti što vam igrači spremaju?

– Ne, ni u snu, i u tome je problem, to me najviše i pogodilo. Do utakmice s Triglavom situacija je bilo dobra, ništa nije naslućivalo da će se dogoditi ono što se dogodilo. Igrali smo dobro, odigrali neriješeno s Primorcem, dobili Triglav, neke utakmice s jačim momčadima izgubili smo tijesno, tek u završnici. A onda se sve promijenilo gotovo preko noći. Sva ona borbenost koja nas je krasila nestala je. O tome dovoljno govori podatak da smo u utakmicama s Mornarom i Budvom već  nakon prve četvrtine gubili sa sedam, osam prema nula.

Mislite da su vas igrači već tada ‘minirali’, bojkotirali u bazenu?

– Možda je to malo preteška riječ, ali može se i tako reći. Naime, ako ti momčad u prvoj četvrtini gubi 7:0, i to protiv Mornara i Budve, dakle ne protiv Juga ili Primorja, dakle kad ti se momčad raspadne u prvoj četvrtini, počneš se pitati jesu li igrači ušli sa 100 posto u utakmicu, daju li sve od sebe. Da smo pali u završnici tih susreta, razumio bih, rekao bih, OK, imaju dužu klupu, kvalitetu, iskustvo, ali kada ti se igrači već u startu praktički predaju, zapitaš se – što se to događa?  Meni su neki igrači, između ostalog, spočitavali da momčad nije fizički spremna. A, nakon prvog dijela prvenstva mi smo bili šesti u ligi po zarađenim isključenjima protivničkih igrača, imali smo u prosjeku između 12 i 15 situacija s  igračem više po utakmici. Momčad koja zaradi toliko isključenja sigurno nije fizički nespremna.

Kada je došlo do otvorene pobune igrača, odnosno do toga da dio njih odbije trenirati i igrati utakmice?

– Nakon spomenutih utakmica, odnosno, nakon završetka prvog dijela prvenstva sazvao sam sastanak sa svim igračima. Na njemu sam im rekao da se, dok sam ja trener, takva situacija više ne može tolerirati, da apeliram na sve njih da se maksimalno uozbilje, te da ćemo pooštriti disciplinu, počevši od mene, jer svatko tko radi i griješi. Rekao sam momcima da ovako više ne ide, da moraju biti maksimalno angažirani i davati sve od sebe za ovaj klub, jer ovaj klub postoji 60 godina tijekom kojih je izbacio velik broj vrhunskih igrača i trenera, i, prema tome, nitko ne može biti iznad njega, ni Denis Šupe, niti bilo koji igrač. Laž je, kako su poslije neki pričali, da sam nekim igračima prijetio ću ih potjerati, da sam vikao kako ću im ‘skinuti glave’. Dapače, uopće nije bilo povišenih tonova.

Kakva je bila reakcija igrača?  

– Nakon tog mog izlaganja pojedini igrači, namjerno ne želim spominjati imena jer ne želim nikog prozivati, kazali su kako nisu zadovoljni mojim radom, da taktika mora biti ovakva i slične stvari. Tijekom karijere sam igrao za puno klubova, kao  i za reprezentaciju, ali nikad nisam doživio da si neki igrači uzimaju za pravo miješati se u trenerski posao i govoriti kako bi trebalo igrati, nikad nisam doživio da tri, četiri 17-godišnjaka pričaju treneru o taktici. Po kuloarima se pričalo da sam trojicu iskusnih igrača (Sabioni, Španja, Sentić, op.a.) suspendirao prije tog sastanka, što nije istina. To sam učinio tek na tom sastanku jer su se oglušili na moj zahtjev da se poveća broj treninga. Uglavnom, kada sam vidio da sam izgubio povjerenje momčadi, zaključio sam kako je najbolje da dam ostavku.

Je li vam se itko od igrača prije tog sastanka požalio, recimo kapetan, da nešto ne štima, da su nezadovoljni igrom?

– Nikad, i to jest najveći problem, što su me uhvatili, da tako kažem, na prepad. Ponavljam, do pobjede nad Triglavom sve je funkcioniralo dobro. U tih četiri, pet mjeseci zajedničkih treninga i skoro odrađenog prvog djela prvenstva, nitko se nije požalio. Ako je bilo kakvih problema, zašto mi se nitko nije obratio, popričao sa mnom. Naravno da bi moja riječ kao trenera bila zadnja, ali bih ih saslušao, znali bismo na čemu smo, pokušali bismo riješiti problem. Da se taj sastanak održao nakon drugog, trećeg kola, onda je to druga stvar. Da smo od početka prvenstva bili u raspadu, rekao bih si – Denise, možda ovaj posao trenutno nije za tebe. Ali, kad ti se to dogodi usred sezone, a da ništa nisi mijenjao u svom pristupu, načinu rada, onda se moraš zapitati tko je ovdje lud? Što se nakon Triglava dogodilo u glavama pojedinih igrača, ne znam. Ono što me dodatno razočaralo jest to da smo dan nakon tog sastanka trebali ići u Split igrati juniorsku utakmicu, ali je veći dio juniora, a koji čine skoro 90 posto prve momčadi, odbilo putovati, pa smo igrali s kadetima i mlađim kadetima. Neshvatljivo mi je da momci od 17 godina biraju koju će utakmicu igrati. Ono što želim istaknuti jest i to da sam mogao, poput nekih mojih kolega iz drugih klubova, dovesti na početku sezone četiri, pet kvalitetnih igrača koji su nam se nudili, poput Brlečića, Sutića, starijeg Sukna, skupiti 13, 14 bodova do sredine sezone, i onda, kad bi nestalo novaca, reći – ako hoćete, možete ići, tužiti klub i slično. Međutim, odmah u startu sam odbio takvu mogućnost, iz razloga što sam htio da momčad ima 13 Šibenčana, da uz dva, tri starija igrača, stasaju naši mladići, iz našeg pogona. Pa i po cijenu da imam desetak bodova manje. Da bi mi onda ti isti igrači, ti mladići, vratili na ovakav način.

SADA SE VIDI GDJE JE PROBLEM

Nakon tvoje ostavke ne može se reći da se momčad preporodila, da je proigrala?

– Istina, ako sam ja bio problem, ako je u meni bila krivica, zašto momčad nije profunkcionirala nakon mog odlaska, zašto nisu počeli igrati bolje. Umjesto toga, momčadi protiv kojih smo u prvom dijelu tijesno gubili, sada su nas lagano pobjeđuju, izgubili smo i protiv Triglava kojeg smo u prvom dijelu dobili. Naravno, nije to kritika protiv mog nasljednika Šiška, naprotiv, ono što želim reći jest da problem nije na klupi, nego u bazenu.

Je li vas razočaralo to što je Šišak tražio da se spomenutim igračima skine suspenzije? Jeste li očekivali malo više kolegijalnosti? U jednom komentaru sam napisao da bi mu se to moglo obiti u glavu na način da bi mu se ono što se dogodilo vama, moglo sutra i njemu dogoditi, da mu igrači odbiju trenirati?

– Dobro ste napisali u tom komentaru kako je svatko kovač svoje sreće. Ono što svakako želim naglasiti jest da imam jako visoko mišljenje o svojim kolegama iz kluba, pa tako i o Perici Šišku, i nije istina ono što se priča po kuloarima da se mi treneri gledamo preko nišana, da smo zavidni. Šišku ne zamjeram ništa, on ima pravo donositi odluke za koje smatra da su najbolje. Vjerojatno je želio na startu svog mandata imati na raspolaganju sve igrače kako bi odmah uigrao momčad, jer  ipak je riječ o tri glavna igrača, nosioca igre. Ne znam, možda bi većina trenera postupila isto kao on. Ponavljam, osobno mu ne zamjeram ništa.

Čini mi se da Šišak ipak nije dugoročno razmišljao kada je odlučio zatražiti skidanje suspenzije za Sabionija, Španju i Sentića?

– S tim se mogu složiti. Ali, duboko se nadam da su ti igrači sve to napravili bez da su dobro razmisli, u afektu, i da će jednog dana shvatiti da su pogriješili. Ponavljam, protiv nikog od njih nemam osobno ništa protiv, dapače, to su momci koje dugo znam, s nekima od njih sam i igrao, bio im kapetan, i želim im svu sreću u nastavku karijere. Želim vjerovati da nije bilo neke zle namjere prema meni, već da nisu razmišljali. Ponavljam, sve to moglo se riješiti jednim razgovorom, ljudski, a ne uhvatiti me na prepad.

– Kako vidite rasplet u Jadranskoj ligi. Na žalost, sve je izvjesnije kako Šibeniku zadnje mjesto ne gine?

– Duboko se nadam da će se momčad trgnuti. Jer, možete imati najboljeg trenera na svijetu, ali na kraju su igrači ti koji igraju. Ako ne daš svoj maksimum, ako ti glava nije čista, ne može ti pomoći niti jedan trener. Mogu se izgubiti utakmice, ali igrači moraju uvijek davati sve od sebe. Slažem se da je vrlo izvjesno kako će Šibenik na kraju prvenstva biti zadnji, i da ga, po svemu sudeći, čekaju kvalifikacijske utakmice s Opatijom. A to je vrlo nezgodna momčad, Opatija ima projekt, praktički je postala drugi klub Primorja, a svi znamo koliko Riječani ulažu u vaterpolo. Zato se nadam kako će se sve strukture u VK Šibenik, od uprave, preko trenera, do igrača, uhvatiti, kako se kaže, za jedan štap i da ćemo, ako dođe do kvalifikacija, izboriti ostanak u najjačoj ligi.

NE TREBA BRINUTI ZA BUDUĆNOST KLUBA

Ono što nas može veseliti jest omladinski pogon VK Šibenik, to  bogatstvo djece, talenata?

– Tako je. To je ono što će ovaj klub održati na životu. VK Šibenik je opstao i za vrijeme rata, kada se igralo i treniralo pod granatama, opstao je i 2000. godine kad smo ostali bez bazena pa smo dva, tri puta tjedno putovali osobnim automobilima u Split na trening, kada po godinu dana nismo primali niti kune. Opstat će i sada, kada imamo bazen, kada imamo to bogatstvo djece. Volio bih da se malo stišaju te tenzije oko ovog kluba, da se ne gleda sve kroz prizmu prve momčadi, već gledati kompletnu sliku. Mi smo do prije godinu dana imali juniorske prvake države, mlađe juniore prvake države, zadnjih godinu dana nismo jer se tako poklopilo s izlaznim godištima, ali to je normalno u svakom klubu, da bude uspona i padova. Trebamo biti pozitivni, podržati klub i kada mu baš ne ide.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.