Povratkom Šibenika u najviši rang hrvatskog nogometa kući se vratio i Gordon Schildenfeld. I bio je to pun pogodak. Nekadašnji Vatreni donio je toliko potrebno iskustvo i mirnoću mladoj momčadi, bez njega bi narančastima bilo puno teže osigurati ostanak. Ono što sve zanima jest hoće li Šifo i sljedeće sezone biti na Šubićevcu. Ali, doći ćemo na to, za početak smo iskusnog stopera pitali je li očekivao ovako dobru sezonu Šibenika?
– Nadao sam se tome, vjerovao sam da možemo. Šesto mjesto uistinu je veliki uspjeh, pogotovo jer je ovo bila prva sezona u prvoj ligi, a taj prijelaz uvijek je nezgodan, velika je razlika između prve i druge lige. Odigrali smo dobro kao ekipa, a puno igrača jako je napredovalo i individualno, pa su se dogodili ili će se dogoditi neke transferi. Inače, kada smo sredinom sezone zaredali s pozitivnim rezultatima, i došli čak na četvrto mjesto, iskustvo mi je govorilo da se mora dogoditi pad, tim više što u ekipi ima dosta mladih igrača. I pad se dogodio. Nakon toga je trebalo dobiti par utakmica protiv izravnih konkurenata, u tome smo uspjeli i na kraju moramo biti prezadovoljni učinjenim – kaže Gordon.
Je li ga iznenadila smjena Rendulića?
– Ne znam što bih rekao. Ne znam u kakvim je odnosima bio s pojedinim čelnim ljudima kluba. Činjenica je da je imao povjerenje uprave, a onda ga je izgubio. Takav je nogomet, danas jesi, sutra nisi. U svakom slučaju s njim je bilo lijepo surađivati, bilo je i profesionalno i zabavno – ističe narančasti ‘ministar obrane’.
A je li ga iznenadio odlazak Escobara?
– Iskreno jeste. Bilo je izjava da želi ostati i slagati ekipu od početka, čini mi se da je i klub želio nastaviti suradnju, a onda na sastanku prije utakmice s Dinamom kaže – odlazim. Da, to me je malo šokiralo. –
Dakle, pred Šibenikom je potraga za novim trenerom, a morat će i u rekonstrukciju momčadi s obzirom da će velik broj igrača otići.
– Malo smo računali i došli do brojke od 14 igrača koji su otišli ili će vrlo vjerojatno otići, vratiti se s posudbe. To je previše, i da se mene pita ja to ne bih dozvolio. Teško će biti to nadomjestiti, tim više jer je među njima i dosta prvotimaca, ključnih igrača protekle sezone. Ali to je sudbina tzv. malih klubova, koji moraju prodavati svoju ‘srebrninu’, koji si ne mogu priuštiti 100 tisuća eura za igrača kojeg žele – ističe Šifo.
A što je s njim? Ostaje li barem on?
– Imamo još godinu dana ugovora, pa ćemo vidjeti. Otvoren sam za sve opcije. Želim li ostati? Nije u pitanju samo moja želja, jer imam obitelj, moram vidjeti kakve se želje i planovi supruge. –
Dakle, igrat ćeš sigurno i sljedeće sezone, samo još ne znaš gdje?
– Tako je. Ja bih najradije igrao do stote godine kad bih mogao, dok me tijelo služi. Puno igrača koji su se umirovili vrlo brzo su požalili, jer nisu znali što bi sa sobom. Teško je kada si praktički cijeli život u jednom ritmu, treninzi, utakmice, putovanja i onda se jednog dana probudiš u nekom drugom svijetu, sveg toga više nema. Zato, dok tijelo ne kaže dosta idem dalje. I dalje se osjećam dobro, nisam imao ozljeda i za sada nema razloga za odustajanjem – kaže Schildenfeld.
Ono što je protekle sezone nedostajalo, što bi bio svojevrsni ‘šlag na torti’ su navijači i šteta je što oni šibenski nisu mogli s tribina pratiti dobre igre svoje momčadi.
– Puno smo bodova prosuli na Šubićevcu, a siguran sam da ne bi bilo tako da je bilo publike. S tim bodovima mogli smo biti još bolje plasirani, pa i boriti se za Europu. Žao mi je navijača. Razumijem da je pandemija, da ljudi umiru i da se moramo paziti, ali zbunjujuće je da se može u kafiće, šoping centre i teretane, a da na utakmice, na svjež zrak ne može 500 ljudi. Nema mi tu neke logike. U nekim državama publika se vraća i vidiš da igrači ne znaju što će od sreće. Nogomet bez navijača je drugi sport, zamislite kakva bi atmosfera bila na našim ključnim utakmicama u borbi za ostanak, Šubićevac bi ‘gorio’! Zato se nadam da će se tribine što prije otvoriti – zaključio je Gordon Schildenfeld.
