Jedno od najvećih bogatstava Građanskog košarkaškog kluba Šibenik njegov je omladinski pogon. Neiscrpan je to rudnik košarkaških talenata kakvim se malo koja sredina može pohvaliti. Dokaz tome je i brončana medalja koju su prošle godine osvojili juniori narančastih, ispred njih su bili samo hrvatski divovi Cibona i Cedevita. Kapetan tog ‘brončanog broda’ bio je Petar Maleš koji se nakon bogate i, vjerojatno jedne od najdugovječnijih igračkih karijera (aktivnog igranja ostavio se tek s 42 godine!), uhvatio trenerskog posla. I za sada mu, kao što vidimo, ide jako dobro.
– Trenerskim poslom zapravo sam se počeo baviti još dok sam igrao. Pa sam tako 2010., s 38. godina, dok sam igrao B ligu, paralelno trenirao predkadete (tada Starog grada), godinu nakon toga i juniorsku ekipu, a evo, dvije zadnje godine treniram juniore GKK Šibenik – priča Petar.
I njega, kao i sve bivše igrače i igračice koji su se bacili u trenerske vode, pitamo je li više guštao kao igrač ili sada, dok trenira mlade?
– I jedno i drugo ima svoje draži. Uživao sam igrati kao što uživam i sada, radeći s djecom. Jednostavno obožavam košarku i sve vezano uz nju. Iako, moram priznati da je poseban osjećaj kada vidiš napredak tih mladića koje treniraš, kada vidiš da idu naprijed. To je najveća satisfakcija za trenera – ističe Maleš, koji je tijekom svoje 24-godišnje igračke karijere radio s puno trenera.
Tko je od njih ostavio najveći dojam na njega, od koga je najviše naučio?
– Kada govorimo o mojim počecima, to je zasigurno Mladen Šestan, koji danas, ako se ne varam, radi u omladinskom pogonu Maccabija. Zahvaljujući njemu zakačio sam se za košarku. Bilo je tu još jako puno dobrih trenera, poput recimo Jasmina Repeše, koji je također ostavio dubok dojam na mene. Od svih njih nastajao sam uzeti ponešto, usaditi u svoj trenerski rad – objašnjava Petar.
I on poput većine trenera ne krije ambiciju na jednog dana preuzme neku seniorsku momčad.
– Normalno je težiti napretku, ići stepenicu po stepenicu, od mlađih prema starijim kategorijama i jasno da bih kada dođe vrijeme volio trenirati neku seniorsku momčad – kaže Maleš.
Narančasti juniori i ove sezone imaju obečavajući start. U šest odigranih utakmica ostvarili su pet pobjeda i trenutno drže vrh južne skupine juniorske profi lige. Pitamo Maleša kakve su si ciljevi postavili uoči ove sezone i mogu li ponoviti lanjski rezultat?
– Prvi cilj je ući u poluzavršnicu što ćemo, uvjeren sam, i ostvariti, a za dalje ćemo vidjeti. Naravno da je naša želja otići što dalje, plasirati se ponovo na Final Four i dat ćemo sve od sebe da to i ostvarimo. Međutim, čeka nas težak posao, teži nego u prošloj sezoni jer smo sada bez Badžima, Andabake, Radovčića, koji su nam bili ključni igrači, ali i bez Franka Kalpića koji je otišao u Kvarner. Tu su sada neki novi momci, nova generacija, neki novi talenti koji su jako vrijedni, koji vole raditi, a to je preduvjet za dobar rezultat. Problem nam donekle predstavlja što nam treninzi počinju u 21.30 i što je zimi u dvorani na Šubićevcu dosta hladno. Ali, što je tu je – kaže Maleš, koji je nedavno i diplomirao na Višoj trenerskoj školi u Zagrebu.
– Istina. Danas praktički i ne možeš biti trener bez faksa. Ono čega sam svjestan jest da bez ulaganja u sebe ne možeš ići prema naprijed, pa sam sada upisao i specijalizacijski, viši studij kondicijske pripreme, koji će mi, vjerujem, dobro doći u daljnjem trenerskom radu – zaključio je Petar Maleš, trener brončanih juniora.
