U Rio de Janeiru u tijeku je Svjetsko juniorsko prvenstvo u veslanju na kojem svoje predstavnike ima i VK Krka. Riječ je o Andriji Šupi, članu nacionalnog četverca na pariće, te Milanu Radečiću, izborniku i treneru istog. Potonji se ovih dana javio svojima u klubu i iznio prve dojmove, pa evo što je kazao za klupske stranice.
‘Od Zagreba do Pariza letjeli smo oko 2 sata, a onda presjedanje i još 11 sati do Ria. Po slijetanju na aerodrom sve je sretno prošlo s prtljagom, ništa se nije izgubilo ni oštetilo, a najvažnije je da smo pokupili vesla koja su putovala s nama. Putem od aerodroma do hotela prošli smo kroz neke od čuvenih favela… taj jad i prljavštinu nemoguće je opisati, ali kako smo se približavali samom gradu slika se značajno poboljšavala!
Smješteni smo na 12. katu hotela ‘Golden Tulip Regente’ s 4 zvjezdice koji se nalazi u drugom redu niza hotela u neposrednoj blizini Copacabane tako da sam iskoristio priliku ući u Atlantik, ali samo do koljena :-). Ocean se iz hotelske sobe vidi kao na dlanu. Sama Copa je cca 150 metara široka i oko 4 km duga pješčana površina na kojoj ljudi žive i danju i noću, jednako kao i u samom gradu. Hotel je odličan, hrana kao naša s samo malo drugačijim okusima, u restoranu se sve poslužuje na principu švedskog stola.
Svi su nas prije polaska na put upozoravali na mogućnost džeparenja, ali mogu reći da je sve puno policije, primijetio sam i žene koje bez straha u sred noći same prolaze gradom, taksijem se služimo bez straha od pelješenja džepova jer su jako uredni i jeftini i svaki taksist je do sada uredno uključivao taksimetar. Prvog dana smo do staze putovali oko 1 sat jer je bila velika gužva, a sada već idemo samo oko 20 minuta jer znamo prečice. Sad već funkcioniraju i šatlovi koji su na usluzi baš veslačima i prevoze nas od hotela do staze i natrag svakog sata. Brazil je, bar ovdje gdje smo smješteni, očito uređena zemlja u kojoj neke stvari funkcioniraju bolje nego u nas.
Sada je ovdje zima koja se može opisati kao naše kasno proljeće, ili početak ljeta. Ima 25-26 stupnjeva i sunčano je. Svi su u kratkim rukavima, ne znam kako im onda izgleda ljeto…
Jezero na kojem se održava SP je veličine Bleda tako da se na njemu mogu razviti valovi. Za sada je sve idealno, nema vjetra kojeg, na žalost, najavljuju za kraj tjedna kad je završnica natjecanja. Momci su zdravi, vidim kod njih onu poznatu nervozu prije natjecanja. Konkurencija je brojna i jaka. S nama u hotelu su Kinezi, Kanađani i Amerikanci – svi su momci od po 2 metra i po tome mi na stazi ne bi imali što tražiti… ali ipak ovo je veslanje. Znam da ćemo biti svima tvrd orah!’
