Jure Zoričić jedan je od trojice članova uprave HNK Šibenika. Uz Josipa i Ivana Bulata on je taj na kojeg je pao teret stabilizacije kluba, s tim da je Zoričić zadužen za financijski, dok su braća Bulat više orijentirana na sportski dio. Unatoč tome, razgovor smo počeli događanjima na travnjaku, da bi se malo po malo prebacivali na one financijske teme.
Na travnjaku za sada to izgleda jako dobro. Osvojen je naslov jesenskog prvaka, najveći konkurent za prvo mjesto i plasman u elitni rang Varaždin zaostaje pet bodova. Kakvo je vaše viđenje polusezone?
– Možemo biti prezadovoljni, pogotovo nakon određenih ‘gorkih pilula’ iz prošle sezone. Bili smo malo skeptični, ali znali smo da će radom sve doći na svoje. Pogodilo se s pojačanjima, momci koji su došli pokazali su da su pravi, i igrački i karakterno. Vidjelo se već od prvih utakmica, protiv Osijeka i Zadra, da je momčad karakterna, da ima kvalitetu. Šteta što Hajduka nismo prošli u Kupu, jer smo bili bolji, ali dogodio se taj crveni karton…Dakle, sve u svemu na dobrom smo putu.
Braća Bulat i trener Perković ne vole baš da se previše spominje prva liga, s obzirom da je pred nama još cijeli proljetni dio. Ali, i sami ste rekli, na dobrom ste putu, imate ‘pole position’ za drugi dio prvenstva, sa solidnom prednošću. Koliko je realno da prvi prođete kroz ciljnu ravninu?
– Moraš biti ambiciozan, ali ne smije se ni raditi ‘račun bez krčmara’, te ambicije moraju biti realne, moraš imati pokriče za njih. Ne smiju se ponoviti neke pogreške iz prošlosti u smislu financijskog zaduživanja, da se klub dovode u nepovoljan položaj. Pruža nam se odlična prilika za vratiti Šibenik tamo gdje mu je mjesto, ta se situacija mora iskoristiti. U sljedeće pripreme mora se ući s mišlju da u svibnju budemo prvoligaši. Ali, osim tih sportskih, tu su i infrastrukturni i financijski izazovi, na tome se radi i radit će se.
Znači li to da će se momčad za proljeće pojačati, nadograditi?
– Naravno da je bolje imati što širi kadar, da je konkurencija što veća. Dakle, u svakoj liniji bi nam dobro došlo po jedno pojačanje, osim na vratarskoj poziciji, gdje smo dobro pokriveni. Koliko znam, sportski direktor i poduzima određene korake u tom smjeru, da na tržištu, koje je sada preplavljeno igračima, na kojem će biti puno igrača koji će se nuditi Šibeniku, lideru prvenstva, da se napravi određeni filter, da se prepoznaju igrači koji će osim igračke posjedovati i spomenutu ljudsku kvalitetu. Jasno, sve u skladu s našim platežnim mogućnostima. Osvježenje je svakoj momčadi potrebno, bez obzira bila prva ili zadnja. Svakih šest mjeseci potrebna je nova ‘igračka injekcija’.
Bit će jako izazovno zadržati mlade talente poput Marka Bulata, Nedijka Labrovića, Princea. Upita, kako smo čuli, već ima. Kakav je stav uprave po tom pitanju, prodati ih odmah ili ih zadržati još koju sezonu?
– Stav je da bismo ih voljeli sve zadržati, imati novaca i biti prvaci. Ali, to nije realno. I veći klubovi prisiljeni su prodavati ‘obiteljsku srebrninu’ da bi opstali. Transferi su jedini izvanredni prihod koji klubovi mogu namaknuti u sadašnjem gospodarstvu, koji ti omogućavaju iskorak. Da prva liga ne bude nedosanjani san potrebni su prihodi od transfera. E sad, treba balansirati između te dvije stvari, imati kvalitetnu domaću ekipu, a usput i nešto zaraditi kao bi mogao dalje nadograđivati momčad. Svima je jasno da ne bi bilo dobro rasprodati igrače prije nego se afirmiraju. Idealno bi bilo ući u prvu ligu i onda prodavati igrače po većoj cijeni. Ali svima je jasno da Marko Bulat neće ostati u Šibeniku još deset godina. Nije ni Ćorić u Dinamu, ni Vlašić u Hajduku. Prodaja je dobra, ali rasprodaja nije. Inter iz Zaprešića je neki ‘ideal’ kojem težimo. Ima i on određenih financijskih problema, ali njihova transfer politika je dobra, u zadnjih nekoliko godina su od prodaje nekoliko igrača zaradili jako puno, samo u 2016. godini su od transfera uprihodovali sedam milijuna kuna, što je za naše prilike velik novac. Dakle, model je nabavi jeftino, prodaj skupo. Tu dolazimo do škole nogometa, koja mora stvarati igrače, te paralelno s tim imati kvalitetnu skauting službu, koja bi iz ovog našeg šibenskog, ali i iz dalmatinskog pa i iz bosanskog bazena dovodila igrače s potencijalom.
Kada smo već kod financija, primjećuju se neki pozitivni trendovi. Evo, za par dana će na Gradskom vijeću biti predstavljeno financijsko izvješće kluba, čiji je Grad i dalje većinski vlasnik, prema kojem je u 2016. godini zabilježen plus od osamdesetak tisuća kuna. Kako se kaže, nije puno, ali veseli čovjeka, odnosno, kako smo kazali, govori o određenim trendovima koji su prethodnih godina išli u suprotnom smjeru. Jesu li se, dakle, financijske stabilizirale?
– Proračun za drugu ligu je stabilan, ali nemojmo se zavarati da imamo neku blistavu financijsku situaciju. Ulazak u prvu ligu iziskuje puno veće troškove, pa i do sto posto. Nama je proračun za ovu sezonu oko četiri milijuna kuna, a po mom mišljenju, prvu ligu bismo mogli igrati sa sedam, osam milijuna kuna. Taj se novac može namaknuti spomenutim transferima i pojačanim sponzorskom aktivnostima. Hoće li tih osam milijuna kuna biti dovoljni za ostanak u prvoligaškom društvu, teško je reći. Ali, da bi se ustabilile financije, odnosno napravio iskorak po tom pitanju, potrebno je u elitnom društvu ostati barem dvije, tri sezone. Tada dotacije iz gradskog proračuna ne bi iznosile 40 posto klupskog budžeta, već 20 posto. To je nešto čemu trebamo težiti.
Stoji li i dalje ona da bez strateškog partnera nema dugoročne stabilnosti kluba?
– Stoji. Nije dugoročno održivo da je lokalna samouprava vlasnik kluba. Treba se maknuti ta stigma o trošenju novaca poreznih obveznika, od modela pogodnog za stvaranje paralelnih centara moći. U svakom slučaju, ako igraš prvu ligu interesantniji si i potencijalnim ulagačima.
Ima li infrastrukturnih zapreka za prvu ligu?
– Ima. Stadion na Šubićevcu je uspavana ljepotica. Trebat će ga, ono što se kaže, ‘ušminkati’, poduzeti neke manje zahvate, natkriti još malo tribine, poboljašti uvjete u VIP loži, poboljšati sigurnosni aspekt, uvesti brojače karata, osigurati ulaze za invalide. Ništa to nije nerješivo, u suradnji s Gradom kao vlasnikom kluba već su poduzeti određeni koraci po tom pitanju, u izradi smo troškovnika potrebnog za podizanje standarda stadiona. Imamo dakle posla, ali stadion će biti spreman za prvu ligu ako je izborimo. Mora biti, bila bi katastrofa izboriti prvu ligu, a ne dobiti licencu.
Koliki je trenutno realni dug kluba?
– Nema ga previše. Postoji određeni dug prema dobavljačima, onda za neke intelektualne usluge, ali ništa strašno. Figurira onaj kredit koji je otplatio Grad kao jamac, a koji stoji u našoj bilanci kao obveza, ali to nije dug koji nam stavlja omču oko vrata. Za operativno poslovanje mi nismo prezaduženi i mislim da ćemo kroz 2019. sanirati stare stvari, stare dugove.
Jesu li plaće igrača redovite?
– Jesu. Mislim da i igrači i radna zajednica i treneri mogu biti zadovoljni da smo uspjeli servisirati plaće po dogovoru.
U tome su vam vjerojatno dobro došli novci koje je klub dobio od prodaje Duje Ćalete-Car u Marseille, a na ime naknade za razvoj igrača? Koliko je točno Šibenik zaradio od tog transfera?
– Klub je dobio naknadu od 272 tisuća eura. Polovica tog iznosa već je uplaćena na naš račun, druga polovica stiže sljedeće godine. Jasno da takva ‘injekcija’ dobro dođe, bilo bi lijepo da ih je što više.
(foto: HNK Šibenik/Milan Balaban)
