Šibenski klubovi ovu će pandemijsku godinu pamtiti po sjajnim rezultatima. Što su im uvjeti za rad bili teži, što su manje novaca imali, to su bili bolji i prava je šteta što njihovim uspjesima nisu mogli svjedočiti navijači. Možete li zamisliti kakva bi ludnica bila na Šubićevcu na utakmici sa Slaven Belupom, u kojoj je Šibenik osigurao igranje u elitnom rangu u sljedeće sezone? Kakav bi bila atmosfera na tribinama? Možemo samo reći; igranje bez publike u vrijeme pandemije je kao seks s prezervativom – sigurniji, ali manji je gušt.
Nogometaši Šibenika uistinu su odigrali vrhunsku sezonu. Uoči njezinog početka zbog skromnog su budžeta proglašeni glavnim kandidatima za selidbu u niži rang, ali predvođeni prvo Krunoslavom Rendulićem, a onda i Sergijem Esobarom, nizali su dopadljive partije, padao je Dinamo na Maksimiru i Hajduk na Poljudu, marljivo su skupljali bodove i došli do toga da tri zadnja kola mogu odraditi ‘s prstom u uhu’. Zasluge za to svakako idu i ‘operativi’ jer je pogodila s većinom pojačanja, a to se posebno odnosi na Jurića, braću Sahiti i naravno, na Šifu. A kao kruna sjajne sezone stigao je višemilijunski, rekordni transfer Marka Bulata u Dinamo.
Nisu samo šibenski igrači ‘velikog’ nogometa imali uspješnu sezonu, već i oni malog nogometa. Crnica je, naime, bila na korak do plasmana u povijesno finale, ali je i bez toga ostvarila najveći uspjeh u prvoligaškom mandatu. A u elitnom društvu mogao bi joj se sljedeće sezone priključiti i MNK Šibenik 1983. Funcuti su prvo pokorili 2.HMNL jug, da bi odlične igre nastavili i u kvalifikacijama za 1.HMNL i samo ih još jedan koračić dijeli od elite.
Košarkašicama Šibenika, pak, malo je nedostajalo do trofeja. Predvođene genijalnim Stipom Bralićem do kraja su ‘puhale za vratom’ jakoj Ragusi u finalu Kupa Ružice Meglaj-Rimac, a malo je nedostajalo da protiv Dubrovčanki igraju i u finalu prvenstva. Sve to cure u narančastom ostvarile su u sezoni u kojoj je klub muku mučio s financijama, ali, kako je u nedavnom razgovoru za Šibenski portal kazala kapetanica Iva Cigić, nisu one tu bile zbog para.
Na drugom kraju Baldekina, onom muškom, nije ostvaren neki velebni uspjeh, ali je ostvaren osnovni cilj – ušlo se u play off. I u Šibenci je blagajna bila više prazna nego puna, ali unatoč tome nije manjkalo dobre košarke. Padali su Cibona i Split, pobijeđeni su svi osim Zadra i Gorice, neki novi klinci dobili su šansu i ako ništa drugo barem su postavljeni dobri temelji za budućnost.
I na drugom kraju grada, u Crnici, bilo je dobrih, dapače, odličnih rezultata. Vaterpolisti Solarisa igrali su u polufinalu domaćeg prvenstva i time izborili novu sezonu u A1 Regionalnoj ligi, a među četiri najbolje ekipe plasirale su se i vaterpolistice Viktorije. Ne treba spominjati kako je i u ta dva kluba smanjen priliv novca iz gradske blagajne i od sponzora, ali isplivali su i jedni i drugi.
Dakle, šibenski sport još je jednom pokazao svoju žilavost, svu silu talenata, fantastičnih momaka i djevojaka koji s ponosom nose svoje boje. Pokazali su da je sport možda i najzdravije tkivo ovog grada, njegovi najbolji ambasadori i zato im treba pružiti ruku. A navijači? Oni su tu za njih i bit će uvijek uz njih. Vjerujemo vrlo skoro i na tribinama.
