‘Na žalost, doša je i taj dan, nakon predivnih 12, odnosno mojih sedam aktivnih godina. Još kao dite svaki dan sam provodila vrime s tobom. Dok sam rasla mnogi su govorili da će me proći, al baš obrnuto, jednako s menom rasla je i ljubav. Svaku utakmicu čekala sam istim žarom, jednostavno živila za svakih 90 minuta.I onda, plačući ili smijući, cekala sljedeće kolo. I sad, kad me neko pita jel mi ža? Previše je tu lipih uspomena, gostovanja, prijatelja…Hvala svima koji su nosili ovaj dres i usrićili me bilo koju minutu, te onima koji su sve ove godine pomogli klubu na bilo koji način…isto tako hvala svima na podršci jer još ni sama nisam svjesna da se ovo dogodilo..Zagora.’ Autorica ovih rečenica je 18-godišnja Petra Pranić, a koje su iz nje izašle nakon što je postalo jasno da njezin klub, NK Zagora iz Unešića, nakon 13 godina ispada iz treće lige. Dramatičnost tih riječi ne treba čuditi. Petra je, naime, najveći i najpoznatiji navijač kluba s Borovišta, a zbog te je svoje ljubavi postala nadaleko poznata, pogotovo na trećeligaškom jugu. Postala je njegova svojevrsna ikona.
Pa, otkud ta ljubav prema nogometu i Zagori?
– To je obiteljska tradicija. Cijela obitelj je u nogometu, tata je bivši nogometaš Zagore, dida je bio trener. A kako u Unešiću, kao i na svakom selu, nema baš puno djece i nema baš neke zabave, morala naći neku zanimaciju. I našala sam je u nogometu. Umjesto da se družim s curama, radije sam s muškima igrala nogomet – priča nam simpatična Petra.
Na utakmice Zagore, domaće i gostujuće, išla je još kao dijete, s roditeljima i sestrom, da bi se od 2009., kada je njezin otac Valentin postao tajnik kluba, još više vezala za klub, i to ne samo kao navijačica.
– Počela sam ići na svako gostovanje, u istom busu s ekipom. Postala je to moja druga obitelj. U posljednjih sedam godina po sezoni sam propuštala možda jedno gostovanje, a odlazim i na sve treninge, osim kada sam popodne u školi. Osim toga, sve više sam se uključivala u rad kluba. Pa tako pomažem oko sastavljanja zapisnika, vodim klupsku facebook stranicu, a znam i podijeliti plaće igračima – priča ova učenica četvrtog razreda Ekonomske škole, dodajući kako svi koji rade u klubu, rade to iz ljubavi.
– Nema tu nikakave zarade, dapače, trošimo svoje novce da bi Zagori bilo bolje – veli Petra, dodajući kako je Zagoru uvijek stavljala na prvo mjesto, pa čak i ispred škole.
– Unatoč tome sam odlikašica i dok god je tako moji roditelji nemaju ništa protiv te moje opsesije – ističe 18-godišnja Unešićanka.
Klub iz Unešića široj je javnosti postao poznat zahvaljujući Kup utakmicama s Dinamom. Prvi put sastali su se 2008., u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a tada se u nacionalnu zvijezdu prometnuo poštar – nogometaš Ivica Šupe. Drugi put s modrima su igrali 2013., u prvom kolu Kupa. Uoči te utakmice, vraćajući se s izvlačenja parova u Zagrebu, u prometnoj su nesreći teško stradali Petrin otac Valentin te predsjednik kluba Zdravko Rajčić.
– Bilo je jako teško koncentrirati se na utakmicu, misli su bježale, a ja sam odradila velik dio posla oko organizacije. Atmosfera, jasno, nije bila kao onaj prvi put kad smo ugostili Dinamo. Uostalo, to je bilo četvrtfinale, a ovo ipak ‘samo’ prvo kolo – priča Petra. Srećom, njezin otac i predsjednik kluba potpuno su se oporavili posljedica spomenute nesreće.
Kako smo kazali, ispadanje Zagore iz treće lige jako joj je teško palo.
– Danima sam bila u depresiji, kao da je umro jedan dio mene. Mislila sam da klub neće opstati, da će se pogubiti u županijskoj ligi. Bilo je to jedno od najtežih razdbolja za mene. Ali, prošlo me je, sada s optimizmom gledam naprijed. Vraćamo se mi brzo nazad u treću ligu, možda već nakon ove sezone – veli Petra. Zagora je, dodaje, dobila novog sponzora pa bi u zimskom prijelaznom ruku, otkriva, trebala stići petorica kvalitetnih igrača.
Na kraju je opet ponovila onu rečenicu s početka teksta.
– Svi su govorili kako će me ljubav prema Zagori s vremenom pustiti, pogotov kad uđem u tinejdžerske godine. Ali ona samo jača – zaključila je Petra Pranić.
(foto: Josipa Bolanča/privatni album)
