Na današnji dan prije 27 godina svijet je ostao bez košarkaškog virtuoza, a Šibenik bez ‘svog malog’. Tužna obljetnica tragične smrti Dražena Petrovića obilježena je na Baldekinu, u sjeni dvorane koja mu je bila drugi dom, kod spomenika koji su mu digli njegovi Šibenčani, a onda i nekoliko stotina metara dalje, u Preradovićevoj ulici, ispod koša gdje je volio baciti na basket s djecom.
Uz zvuke pjesme ‘Život leti kapetane’ koju je izvela klapa Bunari, vijence su pod Draženov spomenik položili predstavnici Grada Šibenika, Šibensko-kninske županije, Sportske zajednice te mladi članovi i članice lokalnih košarkaških klubova.
I opet su djeca bila u prvom planu. Okružila su spomenik čovjeka čije ime nosi Škola košarke u kojoj treniraju, grlili ga, ljubili… Na žalost, vidjeli ga kako igra nisu nikada, ali su za njega sigurno čuli. Čut će i generacije koje dolaze.
– Dražen je svima nama koji treniramo košarku najveća inspiracija i cilj nam je biti kao on. Daje nam motivaciju da naporno treniramo, dajemo sve od sebe. I to ne samo nama iz Šibenika – kazao je supertalentirani Zvonimir Ivišić, izdanak Škole košarke Dražen Petrović, koji je prošle sezone, sa svega 16 godina, debitirao za prvu momčad Šibenke.
Ništa manji talent nije ni njegov brat, hrvatski kadetski reprezentativac, Tomislav Ivišić, kojem također predviđaju blistavu košarkašku karijeru i koji također već osjetio slast igranja u prvoj momčadi narančastih.
– Svi znamo što je Dražen napravio, koliko je dao za šibensku i hrvatsku košarku. On nam je idol i pokušavamo ići njegovim stopama. Rezultati sigurno nisu došli sami od sebe, već napornim treningom i to je put koji moramo slijediti. Kad uđeš u dvoranu na Baldekinu prvo što vidiš je njegov dres, što je jako motivirajuće – kazao je Zvonimir Ivišić.
Mladi košarkaški biseri dokaz su da će Dražen vječno živjeti, da ga njegovi Šibenčani i njegov Šibenik, čije je ime proslavio diljem svijeta, nikad neće zaboraviti. Kapetane, fališ nam.
