Vaterpolo klub Šibenik uvijek je slovio kao izvorište talenata. Crnica je uvijek proizvodila i još uvijek proizvodi sjajne igrače, koji, na žalost, nakon stupanja u seniorske vode uglavnom završavaju u većim, financijski moćnijim klubovima. Ali, to je sudbina svih ‘manjih’ klubova. Ono što je nas zanimalo jest sam proces stvaranja igrača. Pa smo ovih dana potegli do bazena u Crnici, na trening mlađih uzrasta. Poredani jedni kraj drugih, početnici, nade i mlađi kadeti razgibavali su se prije ulaska u bazen. A sve pod budnim okom svojih trenera Brune Sabionija, legendarnog ‘Doktora’ Danka Jerkovića te Perice Šiška. Voditelj Škole vaterpola Sabioni ukratko nas je upoznao kako izgledaju prvi dani početnika na bazenu.
– Kreće se, jasno s osnovama, djecu polako uvodimo u sustav, radi se na njihovoj motorici i slično. Nakon toga ulaze u bazen, gdje se također počinje s plivačkim i vaterpolo osnovama. Ono što je u tim počecima najvažnije jest da djeca osjete što znači biti dio kolektiva, te da ih pokušamo zaraziti vaterpolom. I, čini se, dobro nam ide. Ne znam kako je u drugim sportovima, ali kod nas je malo onih koji odustanu – priča nam Sabioni u pauzi između dviju vježbi. Dodaje kako je dobro da se djeca bave bilo kakvim sportom.
PUTOVANJA, UTAKMICE, TEAMBUILDING
– To je puno bolje nego da doma sjede za računalom. A zašto bih im preporučio baš vaterpolo? Prije svega radi zdravlja i razvoja. U ovom sportu se tijelo ravnomjerno razvija, dakle svi mišići rade – kaže Sabioni. Njegova Škola vaterpola posljednjih je godina vrlo agilna po pitanju odlaska na razna putovanja, teambuildinge i turnire, a upravo je Sabioni najzaslužniji za organizaciju međunarodnog Božićnog turnira za nade, koji će se ove godine u Crnici održati po treći put.
– Djeci smo omogućili ono što mi nismo imali kad smo počinjali s vaterpolom, a to je igranje utakmica. Jer, djeca se znaju štufati ako samo treniraju, a nemaju gdje pokazati to što su naučili, ako ne osjete taj natjecateljski naboj – ističe Sabioni.
Da je to odlično motivacijsko sredstvo slaže se i čovjek koji je odgojio generacije i generacije šibenskih vaterpolista. Upravo Danko Jerković preuzima početnike od Sabionija kada ovi stasaju u tzv. kategoriju nada.
– Igranje utakmica puno im znači. Jer u tom uzrastu nemaju ligaška natjecanja, odnosno, kvalifikacije kao oni nešto malo stariji. I zato je naš Božićni turnir krasna stvar, tim više što je odlično organiziran i što dolazi puno ekipa. Djeca imaju priliku pred roditeljima i prijateljima na tribini pokazati što su naučila na treningu, a i nama su takvi turniri svojevrsni pokazatelj jesmo li na pravom putu – priča Doktor koji punih 40 godina radi kao trener, ili kako on kaže, kao učitelj vaterpola. U svom se radu s djecom, kaže, drži triju načela – zdravlje, škola i sport.
TRI DOKTOROVA NAČELA
– Sport dijete uči samodisciplini, socijalizira ga i osamostaljuje, a sve to doprinosi i boljem uspjehu u školi. Ne mora dijete biti vrhunski sportaš, ali učimo ga da živi po sportskim načelima – objašnjava Doktor.
I Sabioni drži kako djeca zbog treninga ne smiju zapostaviti školu.
– Jedanput ili dvaput godišnje nastojim otići u njihove škole ili tražim da mi donesu svoje školske knjižice. Jer poznato je da se od vaterpola ne može živjeti i zato škola mora biti na prvom mjestu – poručuje Sabioni.
Dodaje kako se u Školi vaterpola trude imati što više djece, kako se ne bi događale ‘rupe’ u generacijama.
– Upravo zato smo i krenuli s organizacijom putovanja i odlascima na natjecanja, kako bismo privukli što više djece u Školu vaterpola. Važno nam je da u svakoj uzrasnoj kategoriji imamo 20, 25 djece, između ostalog i da bi mogli formirati ekipe za natjecanja. Osim toga, što ih je više, veća je i vjerojatnost da više njih postanu igrači, da završe u prvoj momčadi. Ako se odmah u početku ne popuni kadar, kasnije je to teško nadoknaditi – objašnjava Sabioni.
Trenera mlađih kadeta Pericu Šiška pitali smo kako šibenske vaterpolske talente zadržati što dulje u matičnom klubu.
– Za to bi se trebalo poklopiti puno stvari. Prije svega, omogućiti im nastavak školovanja u svom gradu, jer Šibenik se po tom pitanju ne može nositi sa sveučilišnim centrima poput Zagreba, Rijeke i Splita. Na žalost, danas financije sve diktiraju, pa tako i u vaterpolu i jasno da igrači idu tamo gdje mogu nešto zaraditi. Stoga ne treba čuditi što imamo problem zadržati te mladiće da odrade barem prvi četverogodišnji ugovor u matičnom klubu. I dok je gospodarstvo u Šibeniku puno bolje stajalo, pa samim tim i klub, talenti su nam odlazili u druge klubove, a sada je to još izraženije – zaključio je Šišak.