Iza Nevena Spahije prva je sezona u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. I to vrlo uspješna. Atlanta Hawksi, u kojima šibenski stručnjak obavlja funkciju pomoćnika glavnog trenera Mikea Budenholzera, ušli su u finale Istočne konferencije i to, po mnogima, igrajući najljepšu košarku u NBA ligi.
O njegovoj ulozi u tom uspjehu, NBA perspektivi Darija Šarića, izgledima Hrvatske na Eurobasketu, kao i o onima da GKK Šibenik igra u ABA ligi, sa Spahijom smo popričali prije njegovog povratka u SAD. Cijeli razgovor možete pročitati u sljedećem broju Šibenskog tjednika, a ovdje vam donosimo dio tog intervjua.
Jesu li se ispunila vaša očekivanja u prvoj NBA sezoni?
– Čak i premašila! U mojoj prvoj godini kao assistant coacha Atlanta je ostvarila najbolji rezultat u povijesti franšize. Igrali smo u finalu Istočne konferencije, dali četiri All Star igrača, igrali jednu atraktivnu košarku. Mislim da bi takvim debijem svi bili zadovoljni.
Mnogi hvale upravo način do kojeg je Atlanta došlo do tog uspjeha, tu vašu ‘lepršavu’ košarku.
– Mišljenja o tome su nepodijeljena, s pravom. Taj naš takozvani ‘motion sistem’ svima se jako dopao, a osim što je ‘lijepa za oko’, takva vrsta igre nam je donijela i rezultat.
Koliko vi pomoćnici sudjelujete u stvaranju igre momčadi? Posluša li Mike Budenholzer vaše savjete?
– Naravno. Svi asistenti aktivno sudjeluju u postavljanju igre. Svatko od nas ima svoje grupu ekipa koje prate, skautiraju i u skladu s tim pripremaju momčad za pojedine utakmice. Tu je, jasno, individualni rad s igračima i još niz drugih poslova koji bitno utječu na ukupnu izvedbu momčadi.
Do početka Eurobasketa ostalo je još dva tjedna. Kako procjenjujete izglede Hrvatske? Mediji, ali i neki reprezentativci, već nas vide s medaljom oko vrata?
– Od mene nećete takvo nešto čuti. Te priče o medalji znaju biti kontraproduktivne. Sjetimo se zadnjeg Svjetskog prvenstva. Nakon one pobjede protiv Litve u pripremnoj utakmici mnogi su nas vidjeli na postolju, da bi osvajanje desetog mjesta donijelo veliko razočaranje. Najvažnije od svega je da imamo jednu generaciju koja može nositi hrvatsku košarku sljedećih deset godina. Imamo Šarića, Hezonju, Bogdanovića, Tomića, tu je i generacija iza njih, samo treba pametno s njima. Ti momci trebaju odigrati jedno, dva velika natjecanja, da osjete jedni druge. Mislim da je u ovom momentu od medalje bitnije stvaranje kemije, temelja za godine koje dolaze. U tom slučaju osvajanje medalja bit će neizbježno, i to u kontinuitetu.
