U Vaterpolskom klubu Solaris posljednjih godina pušu neki novi, ljepši vjetrovi. U Crnici se trude da sve funkcionira kako treba, od Škole vaterpola, pa do seniorske momčadi, koja juriša na elitni regionalni rang. Dio tog ‘novog’ Solarisa je i Bruno Sabioni. Ovaj 33-godišnji zaljubljenik u vaterpolo vratio se u Šibenik nakon što je četiri godine proveo u Italiji, i stavio se na raspolaganje matičnom klubu. Vodstvo Solarisa povjerilo mu je svoje najveće blago, rad s mladima.
– Mi to zovemo rudnik, jer praktički krećeš iz početka. Trebaš regrutirati djecu, motivirati ih, zadržati, razvijati ih tako da klub jednog dana ima koristi od njih – priča nam Bruno, kojem rad s djecom nije stran. Dapače, na tom se polju dokazao prije odlaska ‘trbuhom za kruhom’, s obzirom da je četiri godine radio u omladinskom pogonu kluba iz Crnice, i to vrlo uspješno.
Da mu je trenerski posao u krvi, Sabioni je pokazao i na ‘Čizmi’. U Italiji je, osim što je igrao, završio i tamošnju trenersku školu, a onda naučeno pokazao i u praksi.
– Nakon dvije godine u Latini, dobio sam ponudu od kluba Lerici, člana Serije B, da preuzmem njihovu prvu momčad, odnosno da budem igrač/trener. Prvu godinu ostvarili smo povijesni rezultat za klub, plasiravši se u play off, među prve četiri ekipe u ligi, da bi sljedeće sezone otišli korak dalje ušavši u finale, gdje smo u odlučujućoj trećoj utakmici ostali bez plasmana u viši rang – priča nam Sabioni.
Međutim, u to ga je vrijeme sve više vuklo nazad u Hrvatsku, tim više što mu se supruga vratila u Šibenik. I onda su se stvari poklopile.
– Dobio sam ponudu iz Solarisa da se vratim. Razgovarao sam s više ljudi i osjetio da me stvarno žele u svom timu. Prijelomnu ulogu, uz Juru Marelju, koji je baš inzistirao na meni, odigrao je Perica Bukić. S njima dvojicom praktički sam sve dogovorio – objašnjava Bruno.
S obzirom da je s one strane Jadrana radio sa seniorima, malo je, dodaje, dvojio.
– Može se na to gledati kao na korak nazad, povratak iz seniora u omladinski pogon, tako da sam si uzeo neko vrijeme za razmišljanje. Međutim, kada sam si sve posložio u glavi, kada sam se sjetio koliko sam guštao u radu s mladima, dvojbi više nije bilo i ponovno sam se spustio u ‘rudnik’. Tim više jer se vodim onom da ako dobro radiš svoj posao, ako si u njemu 120 posto, napredovat ćeš – ističe Bruno, koji je u dobio odriješene ruke.
– Edi Brkić radi u Školi vaterpola, a ja s nadama, i to sjajno funkcionira. Tim više što je na prijedlog našeg kluba osmišljen novi sustav natjecanja koji je sjajno prihvaćen. Ono što je dobro u njemu, jest da djeca nisu osuđena samo na bazen i hotel, već taj sustav od pet turnira ostavlja prostor za obilazak grada, odlazak na izlete i slično – veli Sabioni.
Same utakmice za djecu su, pak, ističe Bruno, vrlo motivirajuće, zbog njih ustraju na treninzima.
– Ti turniri njima su kao olimpijada – slikovito će Sabioni.
Ono na što je posebno ponosan, jest promotivni spot Vaterpolskog kluba Solaris, izrađen upravo s ciljem privlačenja djece u bazen.
– Taj sam spot sanjao dok sam još bio u Italiji. Priča mi je bila u glavi cijelo vrijeme i svako malo, kad god bi me uhvatila nostalgija, razrađivao sam je na papiru i na koncu napravio neki okvirni scenarij. Sam sebi obećao sam da ću kada se vratim napraviti taj video, bio ili ne bio ja u klubu – priča nam Bruno.
Spot je na koncu snimljen i izazvao je sjajne reakcije. A ostvario je i osnovni cilj.
– Nakon njegovog puštanja u eter osjetilo se povećani upis djece u klub. Pa smo tako samo ove godine upisali 45 nove djece, što nas jako veseli, jer za dobiti kvalitetu moraš imati kvantitetu. Valja kazati kako je puno ljudi dalo svoj obol u izradu tog spota, poput vašeg donedavnog kolege Gorana Pauka, koji je napisao popratni tekst, zatim Drage Kudre koji je čitao tekst, zatim Franka Garme koji je unio neke izvanredne ideje, te naravno snimatelja Tomislava Dugandžića – istaknuo je Sabioni.
Jasno, dotakli smo se i prve momčadi Solarisa. Pa smo Bruna pitali mogu li se momci ove sezone napokon dokopati A1 Regionalne lige. Lani im je malo falilo.
– Za mene to što prošle sezone nismo ušli u A1 ligu nije neuspjeh. Imali smo mladu ekipu, sastavljenu od igrača koji nikad nisu osjetili kako je to igrati velike utakmice poput one s Partizanom. Samo to što smo došli tako blizu za mene je bio uspjeh, pozitivna stvar. Šteta je naravno što nismo preskočili tu posljednju stepenicu, ali vjerujem da će se to dogoditi ove godine. Momci su godinu dana iskusniji, što se vidi, tako da sam optimist. Naša velika snaga je što danas u prvoj momčadi igra velika većina domaćih igrača, tek smo par deficitarnih pozicija pokrili igračima sa strane, a i oni su se sjajno uklopili. Općenito, cijeli sustav funkcionira jako dobro, osjeća se jedna simbioza, funkcioniramo kao jedna velika obitelj, a u cijeloj toj priči najvažnija osoba je dopredsjednik Tomislav Cico Ninić. On je vezivno tkivo – kaže Bruno, koji je i sam uskočio u bazen u uvodnom dijelu sezone. Odigrao je četiri prvenstvene utakmice, te odradio europske kvalifikacijske turnire u Mađarskoj i Šibeniku. Na tom turniru u Crnici dobio je jedan nezgodan udarac, koji ga je na neko vrijeme udaljilo iz bazena, da bi na koncu odlučio objesiti kapicu u klin.
– Shvatio sam da neću moći davati sve od sebe na obje strane budem li nastavio na dva kolosjeka, igračkom i trenerskom. A ja kad nešto radim, želim to raditi najbolje što mogu, potpuno se posvetiti tome – kaže Bruno.
Za kraj ga pitamo vidi li se jednog dana na mjestu trenera prve momčadi Solarisa?
– Svi mi imamo ambicija napredovati, ali ne treba preskakati skaline. Uživam u ovome što radim, ‘u rudniku’, dajem sve od sebe, kao da radim sa seniorima. Moje vrijeme će doći, a kada dođe bit ću spreman – zaključio je Bruno Sabioni.
